Izlet u Krasno

Na sjevernim obroncima naše najveće planine, u Parku prirode „Velebit“, na 800 metara nadmorske visine nalazi se planinsko naselje Krasno.

Krasno je najpoznatije po marijanskom svetištu Majke Božje. Crkva Majke Božje ima prekrasan oltar s Marijinim kipom za koji nitko sa sigurnošću ne zna odakle je, koliko je star ni tko ga je donio u crkvu, a drveni svod krova crkve ukrašen je slikama iz života Marije i Isusa.  Počeci  hodočašćenja Gospi od Krasna opisani su u legendama i pričanjima, baš kako to voli naš narod: „Pastiri su jednoč na mjestu današnje crkve našli Gospin lik i odnijeli ga u Polje, gdje je bila jedna kapelica, ali se u više navrata taj lik vraćao na prijašnje mjesto. To je ponukalo vjerni narod da na tom mjestu sagradi crkvu.“

Po zagovoru Majke Božje u Krasnom su se od davnina događala čudesna ozdravljenja, spomenimo primjer župnika Ambroza Kriškovića koji je u djetinjstvu čudesno ozdravio na njezin zagovor te je zbog toga želio postati (1839.) krasnarski župnik. Krasnarsko svetište ušlo je i u našu književnost. Spominjali su ga, među ostalima, Vjenceslav Novak i Silvije Strahimir Kranjčević.

I mi župljani Planoga, zajedno s dječjim i velikim zborom crkve svete Marte te ministrantima i župnikom don Stipanom Bodrožićem, pođosmo pohoditi marijansko svetište. Pogleda uprta u tmurno nebo puno kišnih oblaka, nadali smo se da će nas mimoići tijekom puta da ne pokisnemo. Kiša je povremeno padala. Baš kako to u životu i biva, svatko svoje molitve ima, a Gospi se molimo da nam molitve usliši… S molitvom smo putovalje započeli i završili. S dječjim smo smijehom i pjesmom krenuli i vratili se. Pisali smo molitve Gospi da nam ih usliša, bilo ih je najviše za zdravlje djece, pokoja za dobru ocjenu iz matematike… Puno molitava, želja i zahvala. Odslušali smo misu i poklonili se.

Sretni i zadovoljni, svatko u svojim mislima, uputili smo se kući. Na povratku smo posjetili utočište malih medvjeda o kojima se brinu volonteri i zaposlenici nacionalnog parka (cijelo područje Krasnoga pripada Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“). Djecu su posebno dirnuli medvjedi u utočištu.

Zahvaljujem Majci Božjoj jer sam u ovom stresnom i užurbanom životu našla vremena za odlazak u Krasno, što sam misli i srce ispunila njezinim blagoslovom, jer dok trčimo, posrćemo za poslom, školovanjem, u želji da ugodimo prijateljima, roditeljima, djeci, sebi… a zaboravljamo na onu pravu iskrenu molitvu, zaboravljamo na Božji blagoslov jer jedino s njim možemo osjetiti istinsko zadovoljstvo obavljenim poslom i svakodnevnim obvezama.

Zahvaljujem i don Stipanu što nas je počastio ovim putovanjem te voditelju zbora Tomislavu koji je putovanje, zajedno s ostalim članovima zbora, začinio pjesmom, s kojom je sve puno lakše i ugodnije.

Hodočašće u Poljsku 2010.

Konačno! Došao je i taj dan koji smo tako dugo iščekivali – hodočašće u Poljsku. Na put smo krenuli u subotu, 9. listopada, u pet sati ujutro. Premda je bilo rano, u autobusu je vladala radost, zadovoljstvo i uzbuđenje zbog odlaska Crnoj Gospi u Czestochowu. Na samom početku molimo za sretan put, za vozače Branka i Željka, obitelji koje ostavljamo na tjedan dana te se lagano udaljujemo.

Continue reading “Hodočašće u Poljsku 2010.” »

Proslava blagdana sv. Kuzme i Damjana

Blagdan sv. Kuzme i Damjana proslavljen je u ponedjeljak 27. rujna, dan nakon samog blagdana. Svečano misno slavlje predvodio je don Vinko Beus, župni vikar župe Sv. Križa u splitskom Varošu. Župni zbor Gospe od Anđela i VIS „Emaus“  svojim su pjevanjem uvečali misno slavlje.

Ovom svetom misnom slavlju još su pridonijeli članovi zajednice mladih „Emaus“, koji su se potrudili oko čišćenja crkve i okoliša.

Don Vinko Beus je u svojoj propovijedi govorio o životu mučenika sv. Kuzme i Damjana, istaknuo je još i da se svi ljudi trebaju pobrinuti za svoje zdravlje, ali i za duhovno zdravlje koje je važnije. U homiliji je naglasio bit vjere te glavne odlike prvih kršćana koje bi trebale biti neodjeljive i od današnjih vjernika. Nesebičnim djelovanjem tih svetaca mnogi su ljudi prihvatili kršćanstvo. Po ugledu na njihovo bezuvjetno pomaganje i darivanje ljubavi za drugoga i za bližnjega, apostolski bi trebao djelovali i suvremeni vjernik, naviještajući Kraljevstvo Božje, jer svatko od nas sudjeluje u njegovu ostvarivanju. Don Vinko je također upozorio na sve suptilnije opasnosti koje prijete nama, današnjim vjernicima, sa svrhom da nas se odijeli od Isusa i usmjeri drugim putovima.
Na kraju svete mise don Vinko Beus izlio je na nas Božji blagoslov poslije kojega smo nastavili druženje iza  srednjovjekovne crkvice uz razgovor, kolače, piće …..

Proslava Sv. Eustahija 2010.

Naša župna zajednica proslavila je u ponedjeljak 20. rujna 2010. jedan od svojih šest župnih blagdana, na koji se sjeća velikog ranokršćanskog mučenika sv. Eustahija, zaštitnika  lovaca, lovočuvara i šumara.  Posljednjih nekoliko godina, prije i za obnove te po obnovi ruševina zavjetne crkve sv. Eustahija, podignute još u vrijeme kuge 1348. godine na brdu Krbanu, vjernički puk naše, ali i drugih gradskih župa, ustaljuje tradicionalno hodočašće do tog bogoslužnog prostora u kojem su svoje molitve i ufanja nekad davno ostavljali stari Trogirani.

Ovogodišnja procesija, uz molitvu krunice i meditaciju, krenula je u poslijepodnevnim satima ispred naše župne crkve Gospe od Anđela na Travarici do obnovljene srednjovjekovne crkve sv. Eustahija na brdu Krbanu. Misno slavlje u crkvi sv. Eustahija, uz asistenciju našeg župnika don Stipana Bodrožića, proslavio je don Dražen Balić, župnik župe Svetog Jurja s obližnjeg Drvenika Velog, koji je tijekom procesije predvodio molitvu krunice hodočasnicima. U uvodu propovijedi don Dražen se osvrnuo na čudesno obraćenje sv. Eustahija, njegovu hrabrost i mučeničku smrt te istaknuo: – Sveti Eustahije je volio prirodu. Ovdje, na njegov spomendan, uz molitvu i u miru,  razmislimo o smislu našega života jer danas, više nego ikada, treba govoriti o očuvanju okoliša, ali i upozoravati na širenje zagađenosti. To uključuje i zatrovane međuljudske odnose koji su, na žalost, zagađeni prljavim jezikom. Psovka se raširila poput korova, a ljudska pohlepa zagađuje ono najsvetije. Koliko se god borili spriječiti ekološke katastrofe, dovoljan je samo jedan trenutak ljudske pohlepe da se, u nekim primjerima gotovo nepovratno, onečisti okoliš. Preko ovog pogleda od crkve sv. Eustahija na more, otoke, brda i cjelokupni krajolik dolazimo do tvorca koji je stvorio ovakav prostor. Ako ga zagadimo, što će ostati od Božjih tragova?! Zbog toga treba izići iz svađa, odreći se laži i prijevara, odustati od pohlepe i oholosti. Sveti Eustahije je boravio u prirodi kada mu se dogodilo obraćenje, od careva vojnika postaje Kristovim, bori se za  svoga Kralja i za Kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta. Nastojmo u primjeru sveca kojeg danas častimo naći  i mi način kako možemo služiti Isusu i proslaviti ga našim životima! –naglasio je don Dražen te se, govoreći o čuvanju sjećanja na mučenike, spomenuo i homilije vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića prigodom nedavnog blagoslova Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Nakon svete mise na  nadmorskoj visini od 145 metara, odakle se pruža prekrasan pogled na panorame gradova Trogira, Kaštela i Splita,  trogirski su lovci za hodočasnike priredili zakusku, a organizirana je i prodaja  dalmatinskog autohtonog ljekovitog bilja.

Proslava blagdana sv. Marte 2010.

Naša župa je, i ove godine, 29. srpnja proslavila blagdan naše suzaštitnice sv. Marte u Bijaćima, na povijesnom lokalitetu prvog spomena Hrvata. U dvorištu pred starom crkvom sv. Marte misu je, s početkom u 18.30 sati, predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u nazočnosti pestotinjak vjernika iz naše župe, ali i okolice. Posebno zadovoljstvo zbog biskupova dolaska baš na ovaj povijesni lokalitet izrazili su naš župnik don Stipan Bodrožić te župni vijećnik Tomislav Perić srdačno ga pozdravivši. Ponesen oduševljenjem zbog kraja u kojem gostuje, kao i samim blagdanom, biskup nije štedio riječi u svojoj propovijedi potaknutoj već svima poznatom pričom iz Evanđelja po Luki, kako su Lazarove sestre Marija i Marta dočekale Isusa. Mons. Bogović je kazao: “Marta je Isusa dočekala kao dragoga gosta, pa je sve radila da mu ugodi i bude dobra domaćica, a Marija ga je primila kao učitelja i koristila je svaku priliku da od njega nešto nauči. I jedno i drugo jest dobro, ali Isus reče da je Marija izabrala bolji dio. Na Martu i Mariju treba gledati ne samo kao na dvije osobe, nego kao na dvije vrline koje su potrebne svakomu čovjeku, a pogotovo onome koji želi biti u Kristovu društvu. Zanimljivo je da su naši knezovi posvetili svoju crkvu sv. Marti radnici. Zacijelo su navjestitelji po dolasku na hrvatsko područje preporučili da nije dobro držati se samo mača i koplja, oružja za rat, potrebno je uzeti i oruđe za rad, steći radne navike i po njima stjecati sve potrebno za život, ne samo za sebe, nego i za druge. Bilo je mnogo naroda koji su prošli ovim putovima, neki nisu znali odložiti koplje i mač, i ti su nestali. Treba se prihvatiti posla i početi izgrađivati društvo”. Neprestano je također napominjao kako se čovjek ne može osloniti samo na rad jer se u tome može izgubiti i zaglibiti toliko duboko da više ne vidi ni ljude oko sebe ni, na koncu svega, samog sebe. Misu su također svojom pjesmom uveličali, ujedinjeni u jedan zbor, župni zborovi iz Planog i Trogira te VIS “Emaus”. Misno slavlje kraju je priveo župnik don Stipan prvenstveno zahvalivši mons. Bogoviću, a onda i svim vjernicima što su svojom nazočnošću i ove godine iznova učinili svečanim blagdan sv. Marte.

Zlatna harfa

I ove smo godine bili sudionici „Zlatne harfe“, koja se održala u malom mjestu Vinjani, nedaleko od Imotskoga. Na žalost, s nama nije mogla ići naša voditeljica zbora Slava Kolak, ali su je dostojno zamijenili Sandra Vudrić i Zvonimir Jažo.

Krenuli smo u jutarnjim satima, svi vrlo uzbuđeni zbog nadolazećeg događaja. U autobusu su neki spavali, a neki zabavljali jedni druge. Nakon, otprilike, dva sata vožnje stigli smo u Vinjane, u crkvu sv. Nikole. Smjestili smo se u klupe kao i ostali zborovi te je misa mogla započeti. Kako se misa bližila svom kraju, među nama je raslo uzbuđenje i napetost zbog nastupa. Za nekoliko su trenutaka po dva člana iz svakog zbora otišla izvući redni broj nastupa i pjesmu koju će otpjevati. Mi smo izvukli samo redni broj i otpjevali pjesmu po našem izboru, koja se zove „Kako da te ne volim“. Svi smo izgledali poput malih anđela koji su svojim ljupkim glasićima veličali Gospodina. Nakon primanja priznanja otišli smo na zakusku, a potom u razgledanje Modrog i Crvenog jezera. Na Modro smo se čak i spustili, što je za neke bio pravi doživljaj. Još malo vremena što nam je preostalo potrošili smo na posjet „Zelenoj katedrali“, gdje smo se zabavili svatko na svoj način.

Nakon toga uslijedio je povratak kući, koji nam se činio kratak jer smo se u autobusu odlično zabavili. Iskrcavši se u Trogiru, krenuli smo svojim kućama ispunjeni novim uspomenama i sretni jer smo imali priliku pjevati našem Bogu i pokazati mu još jednom koliko Ga volimo!!!

SHKM – Zadar

Naš dugo očekivani dan, 8. svibnja, započeo je u 8 sati. Čekajući da autobus krene, nismo mogli prikriti oduševljenje i nestrpljenje zbog odlaska u Zadar. Na svakom pojedinom licu mogao se vidjeti samo osmijeh. Pošto smo krenuli, vrijeme smo kratili pjesmom. Cijelim putem pratila nas je kiša koja je padala različitim intenzitetom, ali prestati nije htjela… No ni kiša nije bila dovoljna da nas odvrati od našega cilja, cilja da i mi svojom nazočnošću u Zadru pokažemo koliko nam je stalo do Isusa i zajedništva s drugima koji su okupljeni u Njegovo ime.

Nakon što smo se u Zadru iskrcali iz autobusa, morali smo pješačiti do staroga dijela grada, a zatim smo imali slobodno vrijeme do 14 sati. Dogovorili smo se da ćemo se tada svi skupiti na Forumu ispred crkve sv. Donata, odakle će krenuti povorka do mjesta gdje se treba održati zajednička krunica i misa. Budući da je kiša lila, kako bi se reklo, kao iz kabla, nismo mogli šetati po gradu i razgledati, što smo svi htjeli, nego smo bili prisiljeni sjesti negdje u zatvoreno, skloniti se s kiše. Većina nas okupirala je kafiće, što je u tom trenutku bilo najprihvatljivije. To malo vremena što smo sjedili iskoristili smo za okrepu. Ubrzo se kiša počela stišavati, pa smo napokon mogli napustiti kafiće i prošetati Zadrom. Nakon što smo obišli „Morske orgulje“ i „Pozdrav suncu“ – naše glavne destinacije,  naišli smo na ostatak naše grupe pa smo zajedno otišli u obilazak muzeja i crkava. Tako smo posjetili i stalnu izložbu crkvene umjetnosti „Zlato i srebro Zadra“ u samostanu sv. Marije. Zanimljivo je da je grad Zadar taj dan izišao u susret mladim hodočasnicima, pa su te subote svi muzeji i galerije u gradu imali slobodan ulaz. Razgledajući izložbu srebra i zlata, ne samo da smo se dobro zabavili nego smo otišli bogatiji za još jednu lijepu uspomenu i iskustvo. Bilo je tada već blizu 14 sati pa smo, jednostavno, otišli na Forum čekati ostatak naše grupe, a ujedno i početak procesije.

U međuvremenu je Isus uslišio naše molitve: zaustavio je kišu i na nebo pustio sunce. S radošću smo i olakšanjem dočekali to predivno sunce, koje nas je ostatak dana nesebično grijalo. Tako smo mirne duše mogli krenuti u procesiju. Što je više napredovala procesija, to se sve više i više čula i orila pjesma koja je proizlazila iz zajedništva nas mladih cijele Hrvatske i iz dijaspore. Ljudi su s prozora kuća i zgrada oduševljeno mahali dok smo se mi uza sve to jako dobro zabavljali. Kako smo dolazili na odredište, organizatori su nas polako smještali, grupu po grupu, na travnati teren. Ma ni blato ni gnjecavi teren nisu nam smetali. Kupili smo velike vreće za smeće i posjedali po njima. Sunce nas je grijalo, a nama je samo preostalo da se prepustimo zvukovima pjesama, a poslije i krunice, koji su dopirali s pozornice.

Smijeha i zabave nije nam nedostajalo. Neki su čak i pitali kada završava misa, a misa još nije bila ni počela. No, to je samo jedan od „bisera“ kojima smo se smijali tijekom dana. Misa je, kao i uvijek, protekla u posebnu duhu i ozračju. Neopisivo se mogla osjetiti ljubav i iskrenost koja je zračila iz osmijeha i toplih pogleda svakog od nas, svake mlade osobe. Svi smo zajedno sa zborom pjevali iza svega glasa i veselili se zbog još jednog novog dana što ga učini Gospodin. I nakon mise ostali smo pjevati. Pjevali smo kao nikada do tad. Iskreno, bilo je teško otići  jer, na kraju, cijeli nam je dan tako brzo proletio.

Kako vrijeme nismo mogli zaustaviti, morali smo krenuti polagano kući. No, mislim,  svatko bi se od nas složio, da smo iz Zadra otišli zaista ispunjeni mnogim lijepim uspomenama, koje ćemo još dugo, dugo pamtiti.

Uprizorenje Muke Gospodnje

Teško je organizirati događaj koji će vjernicima biti zanimljiv, ali  još je teže nastaviti održavati ga svake godine. Upravo je po tome zanimljivo i stoga važno uprizorenje Muke Gospodnje, održano peti put, u nazočnosti svake godine sve više i više vjernika koji povorku prate i tijekom nje razmišljaju o posljednjim satima Isusova života.

Ponovno su naši mladi, zajedno sa župnikom, s jednakim žarom i voljom krenuli od župne crkve Gospe od Anđela, gdje se uprizorilo suđenje pred Pilatom, do crkve sv. Eustahija na brdu Krbanu gdje se odigrao posljednji čin – razapinjanje na križ. Sad već možemo reći tradicionalna, pobožnost je priređena kao i svake godine na Veliki petak, 2. travnja, točno u podne. Broj vjernika koji je sudjelovao u povorci, najveći do sada, svjedoči o tome koliko je uprizorenje zaživjelo u našoj župi.

Baš kao i prošle, i ove je godine glavnu ulogu, ulogu Isusa Krista, odigrao Marko Gutić, a u ostalim ulogama bili su: Tina Strize kao Marija, Jelena Đorđević kao Marija Magdalena, Lucija Emer kao Marija Kleofina, Sandra Vudrić kao Veronika, Stipe Kolovrat kao Šimun Cirenac, Donat Zeko kao sv. Ivan, Ivan Strize kao Poncije Pilat i Zvonimir Jažo kao Veliki svećenik. Vojnike su odglumili Marin Rožić, Ivica Jažo, Ivan Kolak, Mate Rogulj, Toni Milat i Slaven Milat, a jeruzalemsku svjetinu članovi dječjeg župnog zbora.

Gotovo sve kostime i rekvizite za uprizorenje mladi su posudili od Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Iako je u rano jutro kiša prijetila da se uprizorenje uopće neće moći održati, Božja providnost učinila je da i posljednji oblačak nestane s neba kako bismo i ove godine mogli dostojno  obilježiti najsvetije dane u godini te se pripremiti za proslavu Uskrsa.

Od Gospe do Gospe

Ovogodišnji križni put grada Trogira bio je u znaku proslave Svećeničke godine. Tradicionalna pobožnost pod nazivom „Od Gospe do Gospe“, koja se održava u petak uoči četvrtoga korizmenoga tjedna već sedmu godinu za redom, svaki se put provodi na drukčiji način. Prije svega, sve više vjernika pohodi pobožnost križnoga puta „Od Gospe do Gospe“, događaj važan ne samo za našu župu nego i za cijeli grad.

Krenulo se od župne crkve Gospe od Anđela do zavjetne crkve Gospe od Demunta, iznad grada, a svećenički križni put osmišljen je tako da su križ nosili svećenici grada Trogira i Trogirskoga dekanata (redom: don Mario Matković – župnik Okruga, don Pavao Piplica – katedralni župnik, fra Ivo Sardić – župnik župe Sv. Jakova, don Stipe Žuro – župnik Arbanije, fra Petar Perković – upravitelj samostana na Dridu, don Dražen Balić – župnik Drvenika, naš župnik don Stipan Bodrožić i don Josip Dukić – svećenik na ispomoći u župi). Križni put predvodio je đakon Vinko Beus, a razmatranje i molitvu na postajama čitali su mladi vjernici triju gradskih župa: Gospe od Anđela, sv. Jakova i sv. Lovre. Autor je teksta križnoga puta don Ivan Bodrožić. Misno slavlje u zavjetnoj crkvi Gospe od Demunta predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. dr. Drago Šimundža.  Asistirali su mu svećenici župe Gospe od Anđela, u kojoj se križni put i organizira: župnik don Stipan Bodrožić i svećenik na ispomoći u župi don Josip Dukić.

Na početku svete mise mons. Drago Šimundža izrazio je radost jer je prvi put u zavjetnoj crkvi koju su nekoć davno podignuli Trogirani kao zavjet za svoje zdravlje i zdravlje članova svojih obitelji  te je pritom istaknuo: „U svim našim crkvama obavlja se pobožnost kao što je ova u Trogiru. Uključujemo se s njima u Kristovu kalvariju, križne putove naših predaka i naše povijesti.  U zajedništvu molimo križni put koji nosi naš identitet, identitet naših obitelji, sela i gradova, naše Crkve, identitet po kojem smo prepoznatljivi. Također nosi našu uljudbu, duh i svijest. Osjećamo duhovnu povezanost s Kristom i križem, ali i s Božjom ljubavlju. Neka nas Gospodin blagoslovi da u ovoj pobožnosti nađemo pouzdanje te u srcu i duši doživimo smirenje jer mi smo sudionici Kristova križnoga puta, ali i On je sudionik našega križa.“ Predvoditelj i propovjednik misnoga slavlja križnog puta pozvao je Trogirane da, onako kako su njihovi pređi gradili zavjetne crkve, oni danas izgrade Crkvu u sebi, svojim obiteljima, gradu i zemlji.

Župnik je zahvalio svim sudionicima križnoga puta, a posebno braći svećenicima  i predvoditelju misnoga slavlja te s oltara zavjetne crkve uputio pozdrave i molitve za zdravlje svećeničkog poglavara Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Marina Barišića.