Naš dugo očekivani dan, 8. svibnja, započeo je u 8 sati. Čekajući da autobus krene, nismo mogli prikriti oduševljenje i nestrpljenje zbog odlaska u Zadar. Na svakom pojedinom licu mogao se vidjeti samo osmijeh. Pošto smo krenuli, vrijeme smo kratili pjesmom. Cijelim putem pratila nas je kiša koja je padala različitim intenzitetom, ali prestati nije htjela… No ni kiša nije bila dovoljna da nas odvrati od našega cilja, cilja da i mi svojom nazočnošću u Zadru pokažemo koliko nam je stalo do Isusa i zajedništva s drugima koji su okupljeni u Njegovo ime.

Nakon što smo se u Zadru iskrcali iz autobusa, morali smo pješačiti do staroga dijela grada, a zatim smo imali slobodno vrijeme do 14 sati. Dogovorili smo se da ćemo se tada svi skupiti na Forumu ispred crkve sv. Donata, odakle će krenuti povorka do mjesta gdje se treba održati zajednička krunica i misa. Budući da je kiša lila, kako bi se reklo, kao iz kabla, nismo mogli šetati po gradu i razgledati, što smo svi htjeli, nego smo bili prisiljeni sjesti negdje u zatvoreno, skloniti se s kiše. Većina nas okupirala je kafiće, što je u tom trenutku bilo najprihvatljivije. To malo vremena što smo sjedili iskoristili smo za okrepu. Ubrzo se kiša počela stišavati, pa smo napokon mogli napustiti kafiće i prošetati Zadrom. Nakon što smo obišli „Morske orgulje“ i „Pozdrav suncu“ – naše glavne destinacije,  naišli smo na ostatak naše grupe pa smo zajedno otišli u obilazak muzeja i crkava. Tako smo posjetili i stalnu izložbu crkvene umjetnosti „Zlato i srebro Zadra“ u samostanu sv. Marije. Zanimljivo je da je grad Zadar taj dan izišao u susret mladim hodočasnicima, pa su te subote svi muzeji i galerije u gradu imali slobodan ulaz. Razgledajući izložbu srebra i zlata, ne samo da smo se dobro zabavili nego smo otišli bogatiji za još jednu lijepu uspomenu i iskustvo. Bilo je tada već blizu 14 sati pa smo, jednostavno, otišli na Forum čekati ostatak naše grupe, a ujedno i početak procesije.

U međuvremenu je Isus uslišio naše molitve: zaustavio je kišu i na nebo pustio sunce. S radošću smo i olakšanjem dočekali to predivno sunce, koje nas je ostatak dana nesebično grijalo. Tako smo mirne duše mogli krenuti u procesiju. Što je više napredovala procesija, to se sve više i više čula i orila pjesma koja je proizlazila iz zajedništva nas mladih cijele Hrvatske i iz dijaspore. Ljudi su s prozora kuća i zgrada oduševljeno mahali dok smo se mi uza sve to jako dobro zabavljali. Kako smo dolazili na odredište, organizatori su nas polako smještali, grupu po grupu, na travnati teren. Ma ni blato ni gnjecavi teren nisu nam smetali. Kupili smo velike vreće za smeće i posjedali po njima. Sunce nas je grijalo, a nama je samo preostalo da se prepustimo zvukovima pjesama, a poslije i krunice, koji su dopirali s pozornice.

Smijeha i zabave nije nam nedostajalo. Neki su čak i pitali kada završava misa, a misa još nije bila ni počela. No, to je samo jedan od „bisera“ kojima smo se smijali tijekom dana. Misa je, kao i uvijek, protekla u posebnu duhu i ozračju. Neopisivo se mogla osjetiti ljubav i iskrenost koja je zračila iz osmijeha i toplih pogleda svakog od nas, svake mlade osobe. Svi smo zajedno sa zborom pjevali iza svega glasa i veselili se zbog još jednog novog dana što ga učini Gospodin. I nakon mise ostali smo pjevati. Pjevali smo kao nikada do tad. Iskreno, bilo je teško otići  jer, na kraju, cijeli nam je dan tako brzo proletio.

Kako vrijeme nismo mogli zaustaviti, morali smo krenuti polagano kući. No, mislim,  svatko bi se od nas složio, da smo iz Zadra otišli zaista ispunjeni mnogim lijepim uspomenama, koje ćemo još dugo, dugo pamtiti.