MOLITVENO SLAVLJE CVJETNICE U OBITELJI

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE 5. travnja 2020.

Ovdje predloženi tekstovi oblikovani su za obiteljsko slavlje Nedjelje muke Gospodnje, Cvjetnice, kao čin zajedničke molitve u okolnostima koje ne dopuštaju slaviti Dan Gospodnji euharistijskim slavljem u župnoj zajednici. Predviđeno je da slavlje traje oko 45 minuta. Prikladno je da se na stol stavi raspelo i svijeća te da se priprave maslinove grančice (ili vaza s drugim zelenim granjem). Grančice će biti donesene, a svijeća upaljena u trenutku koji je naznačen u tekstu. Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere. Čitanje Muke Gospodinove raspoređeno je ‘po ulogama’. Pripovjedačke dijelove čita Čitač, a ostali su podijeljeni na pojedine sudionike: Isus, Zbor, Juda, Petar, Veliki svećenik, Pilat, Sluškinja I., Sluškinja II., Žena (Pilatova), Satnik. Moguće je da jedan član obitelji čita sav tekst. Način navještaja može se prilagoditi mogućnostima: ako su samo dva navjestitelja, jedan čita Isusove riječi, a drugi sav drugi tekst; ako su tri navjestitelja, prvi čita pripovjedački dio (Čitač), drugi Isusove riječi, a treći sve ostale uloge. Prikladno je da se u središte, na stol, ili na neko drugo vidljivo mjesto, postavi raspelo kao znak Kristove prisutnosti.
Continue reading

MOLITVENO SLAVLJE DANA GOSPODNJEGA U OBITELJI

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

Peta korizmena nedjelja

29. ožujka 2020.

Ovdje donosimo predložak obiteljskoga slavlja Dana Gospodnjega za Petu kori- zmenu nedjelju, 29. ožujka 2020. Tekstovi i njihov tijek osmišljeni su kao čin zajedničke molitve u okolnostima koje nam ne dopuštaju slaviti Dan Gospodnji euharistijskim slav- ljem u župnoj zajednici. Obitelj, kao zajednica krštenika, prepoznaje se kao »Crkva u malom«, »kućna Crkva«. Zato i ove okolnosti, ispunjene odricanjem od redovitih oblika zajedništva, postaju milosna prigoda da iznova otkrijemo ljepotu i vrijednost obiteljske molitve, u koju su uključene potrebe cijele Crkve i čitavoga svijeta.

Svetopisamski tekstovi, vlastiti euharistijskome slavlju Pete korizmene nedjelje, i prigodne molitve, zajedno s trenutcima šutnje i razmatranja, predviđeni su za obiteljsko slavlje u trajanju od 45-50 minuta.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

Prikladno je da se u središte, na stol, ili na neko drugo vidljivo mjesto, postavi raspelo kao znak Kristove prisutnosti.

Na početku se može otpjevati neka prikladna korizmena pjesma. 

Pjesma Pogledaj, Gospode, i smiluj nam se, može se preslušati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=INukTI2cKek&fbclid=IwAR0zjQ_BWNpVPOF- MEkk6nGDPNCKuTW26vhpYZ_jXzgFcpm2fKpkZg3tB9m0

UVOD

P.    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

  1. Amen. 1

P.    Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista,

Otac milosrđa i Bog svake utjehe, tješi nas u svakoj našoj nevolji

da bismo i mi sve koji su u nevolji

mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

  1. Blagoslovljen Bog u vijeke.

P. I ove smo nedjelje okupljeni na obiteljsko slavlje Dana Gospodnjega. Ostali smo doma jer na ovaj način, u brizi za sebe i za druge, želimo živjeti odgovorno zajedništvo. Suočeni s prijetnjom bolesti osjećamo ljudsku krhkost i malenost; iznova spoznajemo da smo samo stvorenja i da je život dar, dragocjen upravo zato što nam je darovan. Zato zahvaljujemo Gospodinu na daru života i molimo ga da nas ispuni iskrenim pouzdanjem u njega, pouzdanjem koje je snažnije od svake prijetnje i od svakoga straha.

Ovi dani povučenosti donijeli su nam ljepotu zajedništva u obitelji, a na trenutke razotkrili i poteškoće ovakve blizine od kakve nas je život odvi- knuo; postajemo svjesniji da je za ljepotu zajedništva nužna spremnost prihvaćanja drugoga, odreknuće od svoga, pozornost na druge i na njihove potrebe. Ovi nas dani zajedništva uče da ne možemo biti u središtu, spoznajemo da trebamo biti »drugi«, štoviše, »posljednji« među svojim bližnjima, kako bi radost služenja sve preobrazila ljepotom ljubavi i mira.

U obiteljima koje su pogođene zemljotresom:

Iza nas su i dani ispunjeni nesigurnošću i strahom. Potres koji nas je (bio) izagnao iz naših domova, još više nego prijetnja zaraze, otkrio nam je našu nemoć i malenost. U nama su probuđena mnoga pitanja na koja ne znamo odgovora. Ali, gdje je pouzdanje u Gospodina, tu je dostatna šutnja koja progovara povjerenjem u njegovu dobrotu. Na križu raspeta Ljubav razumije sve naše strahove i svaku nesigurnost. Pred raspelom, u raširenim rukama raspetoga Gospodina, prepoznajemo zagrljaj nebeskoga Oca, zagrljaj u kojemu ima mjesta za svakoga od nas, za nas ranjene sum- njom, strahom, zebnjom, mnoštvom pitanja…

Zato zazovimo Božjega Duha u naše zajedništvo. On vraća radost života i ozdravlja sve što je ranjeno grijehom i ljudskom sebičnošću. Gdje vlada grijeh, tu je beživotnost, smrtnost, strah pred budućnošću. Saberimo se u

Gospodnjoj prisutnosti, kako bismo – otvoreni preobrazbenoj snazi njegova Duha – bili oživljeni iz svoje grješnosti te pogleda usmjerena prema daru vječnosti umjeli novim pogledom vidjeti ljepotu dara života i dara bližnjih koji su povjereni našoj ljubavi.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

P.  Gospodine, koji nam objavljuješ dobrotu nebeskoga Oca i njegovo milosrđe, smiluj se.

  1. Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji se prigibaš nad nama

u našim kušnjama i nevoljama, smiluj se.

  1. Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji obnavljaš sve grješno i smrtno i sve usmjeravaš na put prema vječnosti, smiluj se.

  1. Gospodine, smiluj se.

P.    Pomolimo se.

Bože, darivatelju života, koji si u Isusovoj boli za prijateljem Lazarom očitovao svoje neizmjerno čovjekoljublje,    svrni milostivo svoj pogled na narod koji trpi u kušnjama bolesti i u nevoljama života: oslobodi nas, molimo te, od svakoga straha, okrijepi nas pouzdanjem u tebe, a tvoj Duh životvorni neka počiva nad nama u sve dane dok nas ne pozoveš k sebi u vječnost. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova.

 ČITANJE BOŽJE RIJEČI

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Petu korizmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mo- gućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

Prvo čitanje              Ez 37, 12-14

Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 130, 1-8

Može se pjevati na neku od znanih melodija. Psalam se može čuti na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=QfIFVthJBk8&in- dex=5&list=PLOoxZ0U_sgD2rQ3p_QGKzb2t9XbVZfiSY

Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:

Gospodine, usliši glas moj!

Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?

Al’ u tebe je praštanje da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,

duša se moja u njegovu uzda riječ.

Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna

nek Izrael čeka Gospodina.

Jer je u Gospodina milosrđe

i obilno je u njega otkupljenje;

on će otkupiti Izraela

od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje           Rim 8, 8-18

Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima             

Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna ti- jela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje Iv 11, 1-45

Ja sam uskrsnuće i život.

Iz Evanđelja po Ivanu.

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«

Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš o- namo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.«

To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probu- diti ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori:

»Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i 5

vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?«

Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.

Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«

Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Od- riješite ga i pustite neka ide!«

Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

MEDITACIJA NAD BOŽJOM RIJEČJU

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

Gospodine, da si bio ovdje…

Danas, u riječi koja nam je naviještena, Isus susreće ljude u obitelji. Dolazi u Betaniju, u kuću svojih prijatelja Marte, Marije i Lazara, gdje je rado navraćao. Ta je obitelj u kršćanskoj predaji čašćena kao »sveta betanijska obitelj«. Marta, Marija i Lazar nekoć su zajedničkim blagdanom čašćeni kao sveci. Svih troje, cijela obitelj, upisani su u svetački kalendar (martirologij) na isti dan (29. srpnja). Nije li divno znati da se svetost može živjeti u obitelji, zajedno, i da jedni drugima u obitelji možemo biti potpora na zajedničkome putu svetosti? Nedjelja je dan svetosti obitelji jer se u taj dan na poseban način okupljamo oko Gospodina, koji je izvor svetosti i obnovitelj svega što je ranjeno i okaljano u našemu hodu putem svetosti. Možda se bojimo govoriti o svetosti? Možda svoje brige oko dara vjere skrivamo od drugih, pa i od bližnjih, čuvajući taj dar samo za sebe, bojeći se otkriti koliko smo pred Bogom slabi i koliko samo ranjeni ljudskom slabošću. Sada, u ovome slavlju, ispovijedamo pred Božjim licem i jedni pred drugima slabost svoje vjere, ali i želju da trajno rastemo u vjeri. Zato s pouzdanjem u Božju dobrotu izgovaramo: »Vjerujem, Gospodine. Pomozi mojoj ne- vjeri.« (Mk 9, 24). Po zajedništvu molitve, rasvijetljeni Božjom riječju i okrijepljeni njegovom prisutnošću, možemo rasti u vjeri i pouzdanju u Gospodina te biti potpora jedni drugima na zajedničkome putu svetosti.

Isus dolazi u betanijsku obitelj pogođenu teškom kušnjom, smrću. Umro je Lazar »kojega je Isus ljubio«. Isusu je već prije bilo javljeno da je Lazar bolestan, ali Isus ne hita odmah k prijateljima u Betaniju. Dopušta ono što je nepojmljivo našemu shvaćanju Božje dobrote. Dopušta da Lazara zahvati smrt, da umre, a Marta i Marija da osjete zabrinutost, strah, bol, tugu… Gdje je Isus u tim trenutcima? Zar ne vidi Lazarove patnje i tugu njegovih sestara? Zar je moguće da on, Bog, ne hita ususret svojim prijateljima čim mu dojave da su u muci? Zašto im dopušta tolike nevolje? Zašto kasni?

Isus ne hita odmah; ostaje »još dva dana u mjestu gdje se nalazio« i tek potom zajedno s učenicima kreće u Betaniju. Za ljude prekasno. Dolazi kad se, ljudski govoreći, više ništa ne može učiniti i kad preostaju jedino riječi utjehe, zagrljaj blizine i šutnja sućutnosti. Isus, međutim, ne dolazi radi takve utjehe. On dolazi kao Bog, kao onaj koji ima moć nad životom i nad smrću. Zato i njegovo naizgledno ‘oklijevanje’ biva prepoznato kao očitovanje čudesne Božje brige, a njegovo ‘kašnjenje’ kao objava »pravoga časa« u kojem će se objaviti Božja svemoćna ljubav. Isus unaprijed znade da Lazarova bolest »nije na smrt, nego na slavu Božju, da se proslavi Sin Božji«. To Božje znanje kazuje da se ništa ne zbiva bez njegova dopuštenja i da ništa ne izmiče njegovu promislu, njegovu planu spasenja. On ostaje ljudima blizu i kada su pogođeni nevoljama. U tome svjetlu ni bolest, ni smrt, ni prirodne nepogode, ni tjeskoba, nisu znak Božje napuštenosti čovjeka, nego su priprava i put za spoznaju čudesne Božje blizine. Onomu tko nema pouzdanja u Boga, Isusova riječ može zvučati okrutno:

»Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete.« Zar se Bog raduje što ljudi trpe? Zar je moguće da on, Svemoćni, dopušta takve kušnje i boli? U istoj rečenici Isus daje odgovor: sve se to zbiva »poradi vas – da uzvjerujete«. No, vjera ne počiva na strahu, nego na povjerenju, na pouzdanju u Boga. Gdje je snažno povjerenje u Boga, tu jedini strah koji preostaje jest strah da ne ću imati straha pred Bogom. Tko se pouzdaje u Onoga u čijoj je ruci svaki život, biva lišen tjeskobe i biva utješen svetim strahom pred Bogom koji je ljubav. Strah pred Bogom pobjeđuje svaki strah pred kušnjama, trpljenjima i nevoljama života. Isus dolazi u Betaniju k Marti i Mariji koje tuguju. Već su četiri dana da je njihov brat u grobu. Prije Isusa, blizinu Marti i Mariji pokazali su mnogi koji su došli tješiti ih. To je samo ljudska utjeha. Utjeha koja pokušava prihvatiti ljudsku nemoć, pomiriti se s istinom da se ništa ne može promijeniti i da je čovjek samo maleno stvorenje, podložno neizbježnoj smrti i nestanku s lica zemlje. Kao da nam je lakše prihvatiti takvu utjehu, utjehu koja nas pomiruje s našom nemoćnošću, nego se otvoriti vjeri da je Bogu sve moguće. Zato će neki koji se smatrahu »pravovjernima« propitivati Isusovu moć i dobrotu govoreći: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Lako nam je to pitanje prereći u pitanja koja se rađaju u nama: Zar Bog ne može učiniti da nas mimoiđu ove nevolje? Zar može gledati ovolike kušnje, ovaj strah i tjeskobu, ove dane ispunjene zebnjom i neizvjesnošću?

Isus opet pokazuje da naše misli nisu njegove misli i da njegov naum spasenja ne može biti zaustavljen nikakvom nevoljom svijeta. Zato Isus svoj susret s Martom započinje pitanjem: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?«

»Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« U Martinim riječima »Ja vjerujem« još je mnogo nepovjerenja, nerazumijevanja, nesigurnosti. Vjerujem da si ti Krist, ali… To što vjeruje da je on Krist, još nije uzraslo do spoznaje da je on pobjednik nad svakim zlom i smrću. Od pouz- danja u Gospodinovu svemoć dijeli ju onaj ljudski ali, koji ostavlja prostor Bogu ali na način kako bismo mi to htjeli i kako mi zamišljamo život. I njezina sestra Marija, koja je sjedila do nogu učiteljevih, i za koju je on sam rekao da je izabrala »bolji dio«, iskazat će sličnu slabost vjere: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Vjeruje u njega, ali još ne spoznaje da je Isus – jer je Gospodin, jer je Bog – bio ondje i kada ona nije znala da je on blizu. Bog se ne očituje uvijek, ali je uvijek blizu. Vjera ne stremi da bismo uvijek vidjeli Boga, ali nam rasvjetljuje um i srce da uvijek, pa i u nevoljama, umijemo osjetiti njegovu blizinu.

Isus pokazuje svoju blizinu s Martom i Marijom: došavši na grob, »zaplaka«. Prisutni primijetiše: »Gle kako ga je ljubio.« Vide njegovu potresenost, njegovu ljudsku sućutnost. I misle da je to sve što može učiniti. Ne očekuju ništa drugo. Traže ljudsku utjehu, pomirenost s neizbježnošću smrti. Ali Bog može više. Prilazi grobu, podiže oči prema nebu i moli. Samo ondje, u nebu, u nebeskomu Ocu koji je iznad svega i iznad svih, stoji moć nad svime što je od ljudi i što je od svijeta. Prisutne uči da je potrebna pouzdana molitva, povjerenje u Boga komu ništa nije nemoguće i koji i nevolje života može preobraziti u dobro.

Isus, nositelj božanske snage, zapovijeda: »Lazare, izlazi!« Dovoljna je samo jedna riječ. Ne čini ništa nego zapovijeda. Riječju oslobađa čovjeka od smrti. Njegovoj je riječi sve podložno. Kao što na početku, u stvaranju, sve nastaje po Stvoriteljevoj riječi, tako i u ovome trenutku na Isusovu riječ smrt napušta Lazara.

Marijino priznanje »Gospodine da si bio ovdje…« i Martino »Vjerujem, Gospodine, da si ti…«, sada bivaju rasvijetljeni, produbljeni. Marija spoznaje da je Isus blizu i onda kada ga ne vidi, i da on može pružiti više od ljudske sućutnosti i utjehe. To više, nadilazi sva naša ljudska očekivanja i predviđanja. U tome Božjemu više, stoji smirenje svih naših strahova, svih nesigurnosti i nerazumijevanja. I tada mnogi, »kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj«. Time se ispunja rečenica koja se na početku činila kao Božja okrutnost: »Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete.« Takva Božje naizgledna odsutnost rasvjetljava i sva naša tegobna stanja u kojima se pitamo: »Bože gdje si?«, ili kada u malovjernosti kažemo: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ovo se ne bi dogodilo.« Kad nam se čini da Gospodin nije ovdje, da nas ostavlja u nevoljama, on je blizu. Dopušta kušnje, ali nas ne napušta. Kušnje možemo doživjeti kao znak, kao opomenu, ili možda kao kaznu, ali uvijek i u svemu – sve do posljednjega trenutka života – daje nam mogućnost da uzvjerujemo, kako bismo obnovljenim pouzdanjem u njega mogli kročiti naprijed, okrijepljeni vjerom da je on iznad svega i da ništa ne može nadvladati njegov naum spasenja. Kada uzvjerujemo i kada se s pouzdanjem predamo Gospodinu, tada ono priznanje malovjernosti »Gospodine, da si bio ovdje…« otvara nove obzore i rasvjetljuje pogled na život te postaje poklik zahvalnosti i pouzdanja: »Gospodine, da nisi bio ovdje…«. I u nevoljama života otkrivamo Božju blizinu i zaštitu. Zato su nevolje razlog novoj i produbljenoj zahvalnosti Bogu za ono što nam  daje vidjeti.

Gospodine, znademo da nas ne napuštaš u kušnjama i nevoljama života. Oslobodi nas povezâ i povojâ koji nas sputavaju i ne dopuštaju da ustanemo i iziđemo iz groba našega straha, iz malovjernosti i nepouzdanja u tebe; skini prevjes sumnje s našega lica i rasvijetli nam pogled vjere da umijemo gledati dalje, onkraj kušnja s kojima smo suočeni, onkraj trpljenja, onkraj smrti…

Sve je u tvojoj ruci, Bože.

Vjerujemo, pomozi našoj nevjeri. Vjerujemo, učvrsti nam vjeru. Daj nam prepoznati znakove tvoje blizine i pomozi nam da jedni drugima budemo znak tvoje prisutnosti, koja tješi i donosi mir. Amen.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj Božje prisutnost i spoznaje Boga kao onoga u čijoj je ruci život svijeta.

ISPOVIJEST VJERE

P.    S pouzdanjem u Gospodina i sigurnošću da nas on nikada ne napušta, ispovjedimo vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

SVEOPĆA MOLITVA

P.      Bog nam je u Kristu darovao novi život.

S pouzdanjem u njegovu dobrotu i osvjedočeni u njegovu prisutnost, molimo da naš zemaljski život uvijek zrači svjetlom darovane nam vječnosti. Molimo zajedno:

Smiluj nam se, Gospodine.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

  1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću Duha Svetoga da svim ljudima donosi svjetlo vjere te bude znak tvoga spasenja kojim obnavljaš svijet, molimo te.
  1. Razbudi, Gospodine, u svim svojim vjernima snagu pouzdanja u tebe; ne dopusti da kušnje i nevolje života budu razlog sumnji u tvoju dobrotu nego postanu prigoda da novim žarom svi uzvjerujemo u tebe, molimo te.
  1. Budi blizu, Gospodine, svima koji su pogođeni zarazom bolesti, okrijepi sve koji se trude oko sigurnosti i zdravlja ljudi, a sve koji su zaraženi strahom za budućnost ispuni mirom koji samo ti daješ, molimo te.
  1. Vrati, Gospodine, mir u srca svih koji su zahvaćeni potresom, utješi one koji su ostali bez sigurnoga doma i koji strahuju za budućnost svojih obitelji: ne uskrati im nade i pouzdanja u tebe, a u svima nama probudi osjećaj sućutne i djelatne ljubavi koja nesebično pomaže i vraća radost života, molimo te.
  1. Rasvijetli svojom mudrošću sve nositelje vlasti i one pred koje je stavljen teret brige za zdravlje i sigurnost ljudi: daruj im snage i požrtvovnosti, čuvaj ih od opasnosti s kojima se susreću, a sve građane naše domovine ispuni odgovornošću koja pridonosi zajedničkom naporu u nadvladavanju nevolja, molimo te.
  1. Pohodi svojom milošću sve ojađene i osamljene, sve stare i nemoćne; ne dopusti da ih nevolje života udalje od tebe, a kršćane nadahni da im djelima ljubavi posvjedoče tvoju blizinu, molimo te.
  2. Iskaži, Gospodine, svoje milosrđe ovoj obitelji:  ozdravi u nama sve što je zaraženo grijehom sebičnosti  i neosjetljivošću za bližnje; obnovi u nama dar vjere i pomozi da jedni drugima radosno služimo te zajedno rastemo na putu svetosti, molimo te.
  1. Primi u svoj nebeski mir svu našu pokojnu braću i sestre, osobito one koji su umrli u nevoljama bolesti koja nam prijeti kao i one koji život izgubiše u posljedicama potresa, a sve njihove obitelji okrijepi nadom u vječni život, molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin.

  1. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

LITANIJSKI ZAZIVI

P.    U ovu molitvu naše obitelji

uključujemo potrebe i brige cijeloga svijeta upućujući Gospodinu molitvene vapaje onako kako je za dobro svijeta molio papa Franjo:

Slijede litanijski zazivi iz Molitve i blagoslova pape Franje »Gradu i svijetu« (27. ožujka 2020.). Zazivi su prilagođeni obiteljskomu slavlju. Litanije su oblikovane u sedam skupina s po pet zaziva. Predsjedatelj ili netko od ukućana predmoli litanije (ili jedan njihov dio), a ostali odgovaraju naznačenim vapajem. Iza svake skupine zaziva može se kratko zastati u molitvenoj tišini i preda- nju Bogu.

1.

Bože, darivatelju i obnovitelju života,

Klanjamo ti se, Gospodine.

Spasitelju naš, koji si S-nama-Bog, vjeran i bogat milosrđem,

Klanjamo ti se, Gospodine.

Kralju i Gospodaru svega stvorenoga i sve povijesti,

Klanjamo ti se, Gospodine.

Pobjedniče nad grijehom i smrću,

Klanjamo ti se, Gospodine.

Prijatelju ljudi, uskrsli i žîvi s desne Ocu,

Klanjamo ti se, Gospodine.

2.

Jedinorođeni Sine Očev, koji si radi našega spasenja sišao s nebesa,

Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Nebeski liječniče, koji se prigibaš nad našom bijedom,

Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Žrtvovani Jaganjče, koji si sama sebe prinio da nas od zla otkupiš,

Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Pastiru dobri, koji daješ život za stado koje ljubiš,

Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Kruše živi i lijeku besmrtnosti, koji nam život vječni daruješ,

Vjerujemo u tebe, Gospodine.

3.

Od moći Zloga i od zamamnosti svijeta,

Oslobodi nas, Gospodine.

Od oholosti i umišljaja da možemo bez tebe išta učiniti,

Oslobodi nas, Gospodine.

Od kušnje straha i tjeskobe,

Oslobodi nas, Gospodine.

Od nevjernosti i beznađa,            

Oslobodi nas, Gospodine.

Od tvrdokornosti srca i od nesposobnosti za ljubav,

Oslobodi nas, Gospodine.

4.

Od svih zala koja pritišću ljudski rod,

Izbavi nas, Gospodine.

Od gladi, od oskudice i od sebičnosti,

Izbavi nas, Gospodine.

Od bolesti, njezinoga širenja i od straha pred braćom ljudima,

Izbavi nas, Gospodine.

Od razornoga bezumlja i od nemilosrdnoga probitka i nasilja,

Izbavi nas, Gospodine.

Od zavođenja, širenja lažnih vijesti i od zloporabe tuđih savjesti,

Izbavi nas, Gospodine.

5.

Pogledaj svoju Crkvu, koja prolazi pustinjom,

Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj ljudski rod, pritisnut strahom i tjeskobom,

Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj bolesne, umiruće i sve koji trpe zbog usamljenosti,

Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj liječnike i sve zdravstvene djelatnike, umorom iscrpljene,

Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj sve nositelje vlasti i odgovornosti, koji nose teret odlučivanja,

Utješi nas, Gospodine.

6.

U času kušnje i zbunjenosti,

Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U iskušenjima i u osjećaju krhkosti,

Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U borbi protiv zla i grijeha,

Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U traganju za istinskim dobrom i pravom radošću,

Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U odlučnosti da ostanemo u tebi i u prijateljstvu s tobom,

Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

7.

Kada nas grijeh pritisne,

Otvori nas za nadu, Gospodine.    Kad nam mržnja zatvori srce,

Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas pohodi bolest,

Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas mori ravnodušnost,

Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas smrt satire,

Otvori nas za nadu, Gospodine.

ZAKLJUČNA MOLITVA

P.    Bože, izvore i obnovitelju života, prigni se nad nama u našim nevoljama i usliši nam smjerne molitve.

Ne dopusti da nas kušnje života udalje o tebe; okrijepi nas svojim Duhom da dar božanskoga života, koji si milosno pohranio u naša srca,

trajno raste u nama po svjedočanstvu vjere i po djelima ljubavi prema svima koje izvodiš na naš životni put,

sve do dana kada nas pozoveš k sebi, u svoju vječnost. Po Kristu Gospodinu našemu.

  1. Amen.

Može se dodati i sljedeća molitva (najstarija molitva Crkve Bl. Djevici Mariji).

MOLITVA BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim,

nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena,

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!

Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči,

svojemu nas Sinu izruči. Amen.

 ZAVRŠETAK MOLITVENOGA SLAVLJA

P.    Bog Otac, u čijoj je ruci život svih ljudi, bio nam milostiv i otkrio nam svoju dobrotu i blizinu.

  1. Amen.

P.    Krist, jedinorođeni Božji sin, koji je svojom smrću usmrtio našu smrt i svojim nam uskrsnućem otvorio vrata vječnosti, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.

  1. Amen.

P.    Bog Duh Sveti, koji sve oživljava i obnavlja vêzom ljubavi, utješio nas u našim nevoljama i okrijepio nas svojim mirom.

  1. Amen.

P.    Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas i ostane vazda nad nama.

  1. Amen.

Potom svi zajedno mogu zapjevati neku prikladnu pjesmu.

Ovdje možete preslušati Psalam: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama.

Molitveno slavlje dana Gospodnjega u obitelji

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE Četvrta korizmena nedjelja 22. ožujka 2020.

Opasnost od zaraze koja nam prijeti u javnome okupljanju nagnala je pastire Crkve da, u brizi za dobro vjernika, donesu odluku o obustavi zajedničkoga slavljenja svetih misa. Te novonastale okolnosti potiču nas da na drukčiji način živimo crkveno zajedništvo i slavimo Dan Gospodnji. Obitelj, kao zajednica krštenika, prepoznaje se kao »Crkva u malom«, »kućna Crkva«. Stoga i ove kušnje mogu biti milosna prigoda da iznova otkrijemo ljepotu i snagu molitvenoga zajedništva u obitelji. Obitelji ujedinjenje u zajedničkoj molitvi tvore snažan vez Crkve i jedinstven oblik slavljenja Gospodina. Ovdje donosimo predložak obiteljskoga slavlja Dana Gospodnjega za Četvrtu korizmenu nedjelju, 22. ožujka 2020. Svetopisamski i molitveni tekstovi, zajedno s trenutcima šutnje i razmatranja, predviđeni su za obiteljsko slavlje u trajanju od 45 minuta. Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

UVOD P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. S. Amen. P. Bog Otac, izvor života i darivatelj istinskoga mira, daje nam da u zajedništvu obitelji, po snazi Duha Svetoga, u Kristu koji je postao našim bratom, možemo biti u ljubavi združeni sa svima koji trpe i koji su pogođeni kušnjama bolesti. S. Blagoslovljen Bog u vijeke.

P. Danas nismo mogli poći na nedjeljnu misu. Ostali smo kod kuće. Opravdanje za neodlazak na misu ne nalazimo u sebi, u vlastitoj nevoljkosti i neraspoloživosti koja nas katkada pogađa, nego u nedaćama i kušnjama koje nam prijete. Te okolnosti daju nam spoznati kolika praznina u življenju vjere nastaje kada nam je uskraćena mogućnost zajedničkoga ispovijedanja vjere. Vjera, koliko god se duboko ticala naše osobnosti, uvi


2
jek traži zajedništvo, traži da bude zajedno ispovjeđena, slavljena. Slavlja nema bez drugih, bez bližnjih, bez dijeljenja onoga što je zajednički dar. Zato danas, u ovim kušnjama zajedništva vjere, nastojimo otkriti ljepotu obiteljskoga molitvenoga zajedništva koje nam je svima nadomak, ali nam lako izmiče iz životnih briga. U ovome trenutku okupljeni smo ne samo kao obitelj. Ovdje smo Crkva. Zato ćemo u ovome susretu naše obitelji moliti onako kako danas diljem svijeta moli Crkva, osluškujući Božju riječ koja se naviješta u današnjoj nedjeljnoj misi. Saberimo se u tišini kako bismo osjetili ljepotu zajedništva Crkve te zajedno molili za našu obitelj, za one koji su osamljeni ili su pogođeni bolešću, kao i za cijelu Crkvu, koje smo dionici i po ovome molitvenom zajedništvu. Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.
P. Gospodine, koji si nam objavio Očevu dobrotu i milosrđe, smiluj se. S. Gospodine, smiluj se. P. Kriste, koji si svojim uskrsnućem pobijedio smrt i nadvladao svako zlo, smiluj se. S. Kriste, smiluj se. P. Gospodine, koji nam rasvjetljuješ put života, smiluj se. S. Gospodine, smiluj se.

P. Pomolimo se. Bože, izvore dobrote i vrelo spasenja, u svome Sinu Isusu Kristu ti si svemu svijetu objavio sjaj svoje slave i darovao svjetlo koje rasvjetljuje svaku tamu. Smjerno te molimo: ne dopusti da nas obuzme moć straha; milošću svoga Duha obnovi nam pouzdanje u tebe te uzmognemo vjerno hoditi u svjetlu vječnosti kojim rasvjetljuješ naš životni put. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova. S. Amen.

ČITANJE BOŽJE RIJEČI Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Četvrtu korizmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

Prvo čitanje 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a David pomazan za kralja nad Izraelom. Čitanje Prve knjige o Samuelu U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23 , 1- 6 Može se pjevati na neku od znanih melodija. Psalam se može čuti na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=1fQklnSwf64&list=PLOoxZ0U_sgD2rQ3p_QG Kzb2t9XbVZfiSY&index=4 Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.


4
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratiti će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Drugo čitanje Ef 5, 8-14 Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist. Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.« Riječ Gospodnja.
Evanđelje Iv 9, 1-41 Ode, umije se pa se vrati gledajući. Iz Evanđelja po Ivanu. Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.«


5
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko


6
otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.« Riječ Gospodnja.

MEDITACIJA NAD BOŽJOM RIJEČJU Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst. Vjera i dar svjetla Jedan od najstarijih naziva kojima se u kršćanskoj predaji naziva otajstvo krštenja jest pojam photisma, prosvjetljenje, a krštenici photismoi, prosvjetljeni. Biblijska čitanja u nedjelje korizmenoga vremena od najstarijih su vremena pomno odabirana s mišlju na katekumene za njihov hod prema vazmenome bdjenju u kojemu su po otajstvu krštenja bili »prosvijetljeni«. Stoga, razmišljajući danas nad evanđeoskim odlomkom koji govori o darivanju vida čovjeku koji je od rođenja bio slijep ne možemo ne razmišljati o daru vjere koja nam se povjerava u sakramentu krštenja. Vjera je svjetlo. Ona prosvjetljuje, daje vidjeti, gledati novim pogledom. Na to nas nuka i otpjevni psalam koji je od kršćanske davnine bio pjesma novokrštenika. »Tihani vrutak«, izvor, o kojem govori Psalmist jest krsno vrelo u kojem smo oprani i rođeni na novi život, život u Bogu. Bog je svjetlo, štap i utjeha na putu života, u svim kušnjama – pa »sve i da nam je proći dolinom smrti«. 1. Vjera je svjetlo života, svjetlo darovano u krštenju. Evanđelist Ivan stoga ističe da Isus ozdravlja »slijepca od rođenja«, tj. čovjeka koji još nije spoznao Boga. Čovjek je »slijep« unatoč svemu svojem napretku i rastu u znanju i mudrosti, »slijep« je sve dotle dok ga Bog ne prosvijetli.


7
U kontekstu takvoga govora uočavamo da Isus onoga slijepca ne ozdravlja samo od tjelesne sljepoće, nego i da mu daruje i duhovni vid kojim spoznaje Boga. Tjelesno ozdravljenje bilo je put izlječenja od duhovnoga sljepila. Tjelesno ga je ozdravljenje osposobilo da svjetlom vjere u onome koji ga je ozdravio spozna Boga. Spoznaja Boga međutim nije trenutan događaj jer oči se vjere otvaraju postupno. Zato onaj ozdravljenik najprije tvrdi da mu je to učinio čovjek koji se zove Isus. Potom će spoznati i naviještati da je on prorok, potom da je onaj koji je bez grijeha, i na kraju, da je od Boga Poslani te posvjedočuje: »Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao učiniti ništa.« Taj hod do spoznaje Isusa kao Boga put je vjere. Potrebno je izručiti se, s povjerenjem, Božjoj ozdraviteljskoj snazi, milosti prosvjetljenja, da bismo stekli jasnoću gledanja Božjim pogledom. 2. Ime kupališta ili ribnjaka u kojem se slijepac trebao oprati zove se Siloam, što znači »Poslanik«. Isus odabire baš to mjesto, vodu s tim imenom, da bi prisutnima podario novo spoznanje: On sâm jest Poslani. Onaj tko se u Njemu opere, tko se dade oprati u Kristu-Poslanome-Mesiji, biva ozdravljen od sljepoće i prosvijetljen. I na koncu, nakon pranja, u drugome susretu s Isusom, ozdravljeni će ga spoznati kao Mesiju. Pasti će pred njega i ispovjediti »Vjerujem Gospodine.« Ozdravljenje od tjelesne sljepoće vodilo je k ovome spoznanju koje se stječe jedino pogledom vjere. 3. Kao zajednički osvrt na današnji evanđeoski odlomak i prvo čitanje, mogli bismo uzeti Kristove riječi: Slabe i prezrene svijeta izabra Bog. U prvome čitanju Samuel za Božjeg izabranika pomazuje Davida, najmlađeg Jišajeva sina s kojim nitko nije niti računao: bio je kod svojih stada. Samuel traži i pomazuje baš njega jer čuje glas: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu niti na stas. Jer čovjek gleda na oči, a Bog gleda ono što je u srcu.« Zbog toga biva izabran onaj koji je u ljudskim očima najzadnji. Jednako tako i u evanđelju: Isus ne daruje svjetlo spoznaje onima koji su se smatrali narodnim prvacima, mudracima i znalcima religije, »dalekovidnima« za budućnost naroda. Ozdravlja i vid vjere daruje onomu na koga se nitko nije osvrtao, onomu u čijoj je ispruženoj ruci pred vratima Hrama prepoznao žeđ za unutarnjim ozdravljenjem i prosvjetljenjem.


8
4. U čovjeku slijepcu od rođenja lako nam je prepoznati sebe. Potrebni smo Svjetla, onoga svjetla koje gori u čovjekovu srcu, svjetla do kojega sami ne možemo doći. Ne možemo ga stvoriti, unatoč svemu blještavilu kojim smo katkada okupani. I sve svjetlo koje nas katkada okružuje ne može rasvijetliti tamu koja obuzima srce. Za ljepotu življenja slijep je svatko tko gleda samo tjelesnim očima. Oči vjere, oči srca, vide dalje, onkraj vidljivoga. Vide dublje, ispod površine pojavnoga. Isus zato slijepcima naziva sve ono mnoštvo koje se zanimalo samo za tjelesno čudo, za ozdravljenje tijela. Pravo vidi samo onaj koji gleda očima vjere. Oprani smo u vodi krštenja i time, reći će apostol Pavao, uronjeni u Krista Isusa koji se naziva Poslanik. Krštenjem smo uronjeni u Krista, u »Siloam« koji odnosi grijeh i tamu koja nas obavija. Kod našega krštenja na uskrsnoj je svijeći – znaku Krista uskrsloga – zapaljeno svjetlo i predano nama kao znak da smo prosvijetljeni i pozvani da navijek živimo kao »djeca svjetla«. 5. Dar vjere, dar rasvjetljenja božanskim svjetlom, daje vidjeti onkraj vidljivoga. Ali daje gledati i kroz vidljivo, kroz kušnje i tegobe života. U ovim danima osjećamo strah pred bolešću koju ne vidimo, ali znademo da je tu, nadomak. Možda u neposrednoj blizini. Zbog pritajenosti i nevidljivosti strah postaje još dublji. Strah nas je od drugih koji nas mogu zaraziti. Strah nas jer i sami, i ne znajući, možemo zaraziti druge. Pa i bližnje. Ne umijemo vidjeti što će biti i do kada će prijetnja bolesti ulijevati strah. No, rasvijetljeni svjetlom vjere možemo vidjeti Božju blizinu, Boga koji nas ne ostavlja. Možemo vidjeti bližnje kojima je potrebna naša suosjećajnost da se ne osjete samima i napuštenima. Možemo vidjeti one koji su bolešću zahvaćeni, i one koji s požrtvovnošću i nesebičnošću služe oko svih bolesnih i nemoćnih. Možemo vidjeti mnoštvo onih koji se trude da i dalje možemo živjeti, bez oskudice i bez straha. 6. Za mnoštvo iz evanđelja slijepac je bio grješnik. Mnogi su u njegovoj sljepoći, koju je nosio od rođenja, vidjeli kaznu za grijehe. Zanimalo ih je samo je li sagriješio on ili njegovi roditelji. Isus im odgovara: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.« U ovim kušnjama koje nas pogađaju možda smo skloni pitati se gdje je razlog ili tko je krivac nedaće koja pogađa nevine i koja prijeti i nama. Isus nam odgovara da i kušnje mogu biti prigoda u kojoj ćemo prepoznati očitovanje Božjih djela.


9
Osim ozdravljenja i pobjede bolesti puno je načina očitovanja Božjih djela: možemo iznova spoznati što nam je uistinu vrijedno; možemo spoznati što nam je potrebno, a što suvišno; što nam nedostaje povrh svega što imamo; oko čega se vrijedi truditi, a čega se odreći; što možemo i što smo spremni učiniti za dobro svojih bližnjih; koliko smo daleko onima koje svakodnevno susrećemo… U svim ovim kušnjama, najedanput vidimo puno toga što u redovitosti ne zamjećujemo. Kako je malo potrebno da se počne sve drukčije gledati i drukčije vrjednovati. Tko gleda očima vjere i očima srca, vidi više i jasnije od onoga koji gleda samo tjelesnim očima. Zato na trenutak zatvorimo oči tijela i dopustimo svjetlu vjere, koja je u nas milosno pohranjena, da rasvijetli naš pogled, kako bismo zamijetili Božju blizinu, blizinu koja tješi i krijepi; kako bismo vidjeli druge, bližnje, te im mogli biti bližnji – i sada kada se moramo od njih tjelesno odmaknuti. Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj Boga kao Svjetla života.

ISPOVIJEST VJERE P. U zajedništvu Crkve, velike obitelji onih koji su rasvijetljeni svjetlom vjere, ispovjedimo svoju vjeru. Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.


10
MOLITVENI ZAZIVI P. Nebeskomu Ocu, koji nam je poslao svoga Sina da nam bude svjetlo života, uputimo svoje prošnje zajedno moleći: Usliši nas, Oče. Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.
1. Za Crkvu u svijetu: da se u svome poslanju sve više suobličuje Kristu Isusu te po vjernosti tvojoj riječi donosi svjetlo spasenja svim narodima, molimo te. 2. Za pastire Crkve: čuvaj ih u svojoj istini i pomozi da u svim protivljenjima svijeta pokažu snagu proročke riječi i pastirske brige za dobro svih ljudi, molimo te. 3. Za sve nositelje vlasti i odgovornosti u našoj Domovini: rasvijetli ih svojom mudrošću da umiju prepoznati potrebe ljudi i obdari ih spremnošću služenja zajedničkomu dobru, molimo te. 4. Za našu obitelj, u kojoj osjećamo zajedništvo cijele Crkve: rasvijetli tamu našega srca i otvori nam oči vjere da umijemo prepoznati ljepotu tvoje blizine te jedni drugima budemo znak tvoje prisutnosti i ljubavi, molimo te. 5. Za braću i sestre koji su pogođeni bolešću, za sve koji žive u strahu i za sve osamljene: okrijepi ih pouzdanjem u tvoju dobrotu, a kršćane potakni da im djelima ljubavi posvjedoče snagu gledanja onkraj vidljivoga, molimo te. 6. Za one koji u vjeri usnuše: primi ih u zagrljaj svoje vječnosti, gdje će te zauvijek gledati licem u lice, molimo te. Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…


11
P. Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin. S. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
P. Primi, nebeski Oče, smjerne molitve ove tvoje obitelji. Izbavi nas od svakoga zla, daj nam sigurnost i mir i obdari nas svjetlom vjere, kako bismo prepoznali tvoju dobrotu i ljepotu tvoga spasenja koje si nam podario u svome Sinu Isusu Kristu, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. S. Amen.

Može se dodati i sljedeća molitva (najstarija molitva Crkve Bl. Djevici Mariji).
MOLITVA BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Ili:


12

MOLITVA PAPE FRANJE BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI: Ovdje se punim pouzdanjem povjeravamo našoj nebeskoj Majci. Papa Franjo pozvao nas je da svakoga dana ujutro i navečer molimo sljedeći molitveni zaziv Blaženoj Djevici Mariji: »Ti, po kojoj je došlo spasenje roda ljudskoga, znaš što nam je potrebno. Vjerujemo da ćeš nam – kao što si učinila u Kani Galilejskoj – vratiti radost, nakon ovih trenutaka kušnje.« Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ZAVRŠETAK MOLITVENOGA SLAVLJA

P. Bog Otac, bogat dobrotom i milosrđem, bio nam milostiv i obdario nas svojim mirom. S. Amen. P. Krist, Božji sin, koji nam je u križu objavio pobjedu nad tamom smrti i grijeha, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere. S. Amen. P. Bog Duh Sveti, ispunio nas svojom utjehom i ljubavlju koja radosno služi. S. Amen. Potom svi zajedno mogu zapjevati neku prikladnu pjesmu. Psalam se može čuti na poveznici: Bog mi je svjetlost i spasenje, A. Igrec.

HODOČAŠĆE ŽUPE GOSPE OD ANĐELA U RODNO MJESTO I DOMOVINU SVETOG IVANA PAVLA II.

KRAKOW – WADOWICE – BUDIMPEŠTA

 – CZESTOCHOWA – AUSCHWITZ – MARIAZELL

28. 9.  –  3. 10.  2020.

PONEDJELJAK – 28. 9.

Polazak iz  TROGIRA   u  1 sat. Vožnja autocestom  preko Zagreba, Čakovca,  Goričana…. Dolazak u BUDIMPEŠTU oko 11 sati.  Razgled grada:  mostovi, Parlament, trg heroja,    Budim… Sv. Misa. Smještaj u hotel.Večera. Noćenje.       

UTORAK  –  29. 9.

Poslije doručka  nastavak vožnje preko Slovačke do poznatog rudnika soli WIELICZKA– Razgled rudnika koji je pod zaštitom UNESCA. Sv. misa. Smještaj u hotel. Večera.Noćenje.

SRIJEDA  – 30. 9.      

KRAKOW  – doručak. Slijedi posjet svetištu MILOSRDNOG ISUSA i grobu sv. Faustine, te svetištu sv. Ivana Pavla II.  Sv. misa.  Ručak. Poslije podne razgled Krakova: katedrala, stari kraljevski grad Vawel, središnji gradski trg, tvrđava Barbakan, crkva sv. Marije…Večera. Noćenje.

ČETVRTAK  – 1. 10.   

KRAKOW – doručak.  Cjelodnevni izlet u najveće Gospino svetište u Poljskoj – JASNA GORA  koja se nalazi u gradu CZESTOCHOWI. Hodočasnički program – sv. misa, križni put, molitva pred slikom, zajednički ručak, kupnja suvenira. Povratak u Krakow. Večera.Noćenje.

PETAK  –  2. 10.   

KRAKOW  – doručak. Odlazak do AUSCHWITZA – razgled najvećeg nacističkog logora a nakon toga i do WADOWICA – rodno mjesto Ivana Pavla II.  Ručak. Dan završavamo u poznatom svetištu KALVARIJI ZEBRZDOVSKOJ  (sv. misa). Večera. Noćenje.

SUBOTA – 3. 10

KRAKOW – doručak. Ranije ustajanje. Pospremanje stvari  i napuštanje hotela.Vožnja preko Katovica,  južne Poljske, Brna, Beča do velebnog svetišta MARIAZELL – razgled i sv. misa. Nastavak vožnje preko Graza, Maribora, Krapine (oproštajna zajednička večera), te onda dalje preko Zagreba, Karlovca  do TROGIRA gdje stižemo  iza  pola noći.

Cijena  – 3.500 kn 

Cijena uključuje:

     – 5 polupansiona (večera, noćenje, doručak)

     – ulaznice za rudnik soli,  Auschwitz, lokalni vodiči, 3 ručka

     – smještaj u dobrim  hotelima u dvokrevetnim sobama

       (nadoplata za jednokrevetnu sobu 1.000 kn)

Prijave: Župa Gospe od Anđela – Trogir, tel. 884-174;

E-mail: zupagoatrogir@gmail.com

 Plaćanje: 1/3 prilikom prijave, 1/3 do 1. 7. 2020., 1/3 do 1. 9. 2020.

Raspored bogoslužja za božićne blagdane

SVA SLAVLJA U TROGIRU ODVIJAJU SE U NOVOJ CRKVI SV. IVANA PAVLA II.

Devetnica Božiću:  16. – 23.  12.        6 sati

Božićna ispovijed:

14. 12. SUBOTA – PLANO        12. 

17. 12. UTORAK                 10.30        i      16

16. 12. PON.     Ispovijed bolesnika 8 – 12                                                                                       

Dječja polnoćka:                  

24. 12. UTORAK                19.00

Božićna polnoćka:

24. 12. UTORAK                          23

              PLANO                             23

BOŽIĆ                  8           9.30 (Plano)       11 

SV. STJEPAN      8             9.30 (Plano)         11

SV. IVAN              9

SV. OBITELJ        8      9.30 (Plano)    11        19

STARA GODINA        16.00     Misa zahvalnica

NOVA GODINA           11

DRUGA NED. PO BOŽIĆU    8      9.30 (Plano)    11        19

TRI KRALJA                8     9.30 (Plano)    11  

 

KRŠTENJE GOSP.       8     9.30 (Plano)    11        19

RADNIM DANOM        8

POZIV NA SUDJELOVANJE U AKCIJI POVODOM NEDJELJE CARITASA

Dragi župljani!

Ove godine smo, ulaskom u novu crkvu, došašće dočekali u posebnom raspoloženju. Kako priprema za Božić i naše veselje ne bi bili samo izvanjski, pravo je vrijeme da učinimo sve što možemo da i naši bližnji budu jednako sretni. Nova crkva i pastoralni centar obvezuju nas da još bolje i ozbiljnije radimo kako bismo blagdanske dane uljepšali svim potrebitim obiteljima u našoj župi.

Tako i ove godine organiziramo akciju povodom Nedjelje Caritasa. Akcija će se održati u nedjelju 15. prosinca 2019. godine. Pred crkvama Sv. Ivana Pavla II. te Sv. Marte u Planom će se nakon svih svetih misa prodavati kolači i dječji radovi, a sav novac koji prikupimo iskoristit ćemo za kupnju prigodnih paketa hrane i higijenskih potrepština za najpotrebitije u našoj župi tijekom cijele godine. Kolači koje budemo prodavali bit će, kao i do sada, donacija naših vrijednih župljanki.

Stoga i ovog puta molimo naše domaćice, koje žele sudjelovati u akciji, da ispeku kolače i donesu ih u subotu, 14. prosinca 2019. od 12.00 do 14.00 sati, u pastoralni centar, a domaćice iz Planog isto mogu učiniti za vrijeme svete ispovijedi u crkvi Sv. Marte. Uz to, svi župljani mogu donijeti i hranu te higijenske potrepštine jer ćemo na taj način moći češće posjetiti naše obitelji i pomoći im koliko možemo.

Od srca zahvaljujemo svim župljanima koji se već 14 godina odazivaju na naše akcije, bilo donacijom bilo kupnjom na dan akcije. Hvala u ime svih obitelji, kojima će naši volonteri, zahvaljujući vašoj dobroti, uljepšati najljepši dan u godini, blagdan Isusovog rođenja!

S poštovanjem!

Župnik

don Stipan Bodrožić