Prošla su dva mjeseca otkad smo obilježili 800 godina prvog franjevačkog samostana koji je osnovan na mjestu naše današnje župne crkve. Vjerujemo kako su se Vaši dojmovi slegli. Prije nego što Vam postavimo nekoliko pitanja želimo Vam, u ime cijele naše župne zajednice, od srca zahvaliti što ste pronašli vremena te uveličali naše slavlje i otkrili spomenik Sv. Franje u našem župnom dvorištu.
I ovih dana kroz medije pratimo vijesti o prolascima migranata kroz našu zemlju. Međunarodni znanstveni skup u našoj župi zatvorili ste govorom o kardinalu Stepincu te progonima koje i danas kršćani doživljavaju diljem svijeta. Zašto se, po Vama, o progonima kršćana ne govori toliko u medijima koliko o migrantima? Kolika je opasnost od masovnog dolaska migranata u našu zemlju?
Kršćani su danas najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. 3066 kršćana ubijeno je u 2017. godini prema podatcima organizacije Open Doors. U pedeset zemalja svijeta koje ova organizacija istražuje, 250 milijuna kršćana izloženo je nekom obliku nasilja – od neprijateljstva ili diskriminacije pa do teškog fizičkog nasilja i, u konačnici, ubojstava. Europska unija trebala bi veću pažnju posvetiti prevenciji i sankcioniranju kršenja ljudskih prava. Smatram da je potrebno uključiti slobodu vjeroispovijesti i vjersku toleranciju u sve međunarodne i društvene pregovore i sporazume te zatražiti povlačenje zakona o bogohuljenju koji se često koriste upravo protiv kršćanskih manjina kako bi ih pritvorili ili krivo optužili. Kad su u pitanju migracije, one sasvim sigurno danas predstavljaju veliki izazov za cijelu Europu i svijet. Stava sam da svakoj osobi treba osigurati pravo na miran i dostojanstven život u vlastitoj domovini, te da razvojna pomoć koju EU izdvaja kao najveći donator na svijetu treba biti iskorištena upravo za taj cilj. U situacijama kada to nažalost nije moguće, osobito u trenutku kada pred vratima imamo na desetke tisuća migranata, moramo sačuvati humanost ali i zadržati dozu opreza i odgovornosti kako bi naša granica bila zaštićena od ilegalnih prelazaka i kako bi našim građanima omogućili da se osjećaju sigurno.
Koliko je važno u današnje vrijeme ugledati se i nasljedovati sv. Franju koji je u svoje vrijeme čak smatran preradikalnim u svojim stavovima o siromaštvu?
Sv. Franjo zahtijeva zaista radikalno siromaštvo, ali ne samo materijalno, već siromaštvo u kojem se odričemo samih sebe i stavljamo se na raspolaganje Bogu i drugim ljudima. Franjo je razumio da se kršćansko siromaštvo ne sastoji u neposjedovanju imetka nego u slobodi od toga imetka. To je danas u vrijeme materijalizma i konzumerizma velik izazov. Kada nas svijet toliko zaokuplja i privlači, lako je upasti u zamku i iz svog vidokruga izgubiti prave vrijednosti, Boga ali i brata čovjeka. Stoga bih rekla da je Franjin radikalan poziv na siromaštvo ustvari radikalan poziv na ljubav. Ljudima danas treba novac, no više od novca, treba im ljubav, topla riječ i suosjećanje. I danas kada govorimo o EU, govorimo o novcu i ekonomskim interesima zaboravljajući da je Unija sazdana na kršćanskim temeljima i kao unija vrijednosti i da su njeni osnivači bili angažirani vjernici katolici koji su svakog dana išli na svetu misu i brinuli se kršćanskom ljubavlju o dobrobiti građana koji su im bili povjereni.
Ne događa se često da se slavi 800-ta obljetnica nečega, a naša župa bila je mjesto prvog franjevačkog samostana van Italije. Kakav je osjećaj bio osjećaj biti dio naše proslave te otkriti kip sv. Franje u našem župnom dvorištu? Ima li nešto što Vas se posebno dojmilo?
Kao što je Hrvatska bila predziđe kršćanstva i na braniku kršćanskih vrijednosti tijekom naše povijesti, otkrivanje kipa sv.Franje važan je događaj u životu župe, grada Trogira ali i cijele Hrvatske, posebice kada znamo da je Hrvatska jedina zemlja koju je sv.Franjo posjetio osim Svete Zemlje. Obzirom da sam rođena 4. listopada na blagdan svetog Franje, čast da otkrijem kip sv.Franje za mene ima duboko osobno značenje, a ako tome pridodamo i trenutak da je kip sv.Franje u Trogiru postavljen u Europskoj godini kulturne baštine, možemo reći da se je Trogir još jednom upisao na kulturnu kartu Europe i svijeta gdje je oduvijek radi svoje bogate kulturne baštine i pripadao.
Tijekom proslave dobili smo u trajno vlasništvo i relikvije sv. Franje koje će u našoj župi stajati kao trajni spomen na ovaj važan događaj. Iz Vaše perspektive, koliko ta činjenica može pomoći u još većem duhovnom rastu vjernika pojedinaca, prije svega u smislu pobožnosti?
U vrijeme kad smo suočeni s velikim pesimizmom i krizom identiteta, demografskim problemima i velikim iseljavanjem iz Hrvatske, posebno mladih, potrebno je vratiti nacionalni optimizam koji je nužan za pokretanje pozitivnih promjena. Veća pobožnost može doprinijeti većem duhovnom rastu pojedinaca, koji pak mogu pokrenuti cijeli narod. Prisutnost relikvije svakako može biti dodatni pokretač duhovnog rasta kao podsjetnik da je tako veliki svetac kao što je sveti Franjo koračao našim hrvatskim tlom kojim i mi danas koračamo te da smo mu zasigurno bili posebno na srcu. To nije samo privilegija već i odgovornost da ne budemo „mlaki i bljutavi“ već da nam srca gore i da se nikada ne umorimo u činjenju dobra.
Nikada niste krili da ste vjernica te ste često i u svojim javnim nastupima, kako u Hrvatskoj tako i u Briselu, promovirali kršćanske vrijednosti. Koliko je bitno da se katolici, posebice aktivni vjernici, uključuju u politiku? Ima li nešto čime biste možda i naše župljane motivirali za aktivno bavljenje politikom te sudjelovanje u odgovornom donošenju odluka koje su važne za sve nas?
Iako su vjera i politika različita područja, ona nisu posve odijeljena jer je vjernik i građanin u isto vrijeme te je pozvan obavljati svoje vjerske dužnosti, jednako kao i svoje političke dužnosti. Naša uvjerenja utječu na naše društveno ponašanje. Autentičnost političara očituje se u skladu unutrašnjeg i onog što govori i radi. U Europskom parlamentu ima zastupnika koji drže do kršćanskih vrijednosti, koji se svoje vjere ne srame i ne skrivaju je pod tepih kako bi se priklonili većini jer je tako lakše ili jer se boje što će netko reći. Ja ne prestajem biti vjernica kada izlazim iz kuće i ulazim u političku arenu jer je moja vjera neodvojivi dio mene i mog identiteta, vjera me snaži u teškim trenutcima da ne klonem i podsjeća u trenutcima uspjeha da sve dugujem Gospodinu. Prilikom svakog susreta s mladima potičem ih da se uključe u razne udruge, inicijative pa i političke stranke kako bi dali svoj doprinos društvu u kojem žive. Sa više angažiranih vjernika laika u politici i politika može biti bolja a ako želimo živjeti bolje trebaju nam dobri političari, stoga pozivam vjernike u vašoj župi da se uključe u društveni život i budu pozitivni nositelji promjena.
Na kraju bih svim Vašim župljanima poželjela blagoslovljen Božić i puno uspjeha i zdravlja u novoj 2019. godini!
Hvala Vam na Vašim odgovorima i još jednom zahvaljujemo što ste svojim sudjelovanjem obogatili naše slavlje.
