Proslava blagdana sv. Kuzme i Damjana

Dana 26. rujna 2009. godine proslavili smo spomendan mučenika svetih Kuzme i Damjana. Sveto misno slavlje predvodio je don Josip Čorić, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije.

Ovogodišnja proslava blagdana bila je višestruko posebnija od prethodnih. Naime, taj je dan bio osobit bračnom paru Rebić, Tonki i Anti, koji su tijekom svete mise obnovili bračne zavjete te proslavili dijamantni pir ­­– 60 godina zajedničkog, bračnog života. Nakon obnove zavjeta uručen im je i Papin blagoslov, koji je jako razveselio „mladence“.

U svojoj je homiliji don Josip ukratko prikazao živote sv. Kuzme i Damjana, dane za vjeru i istinu. Naglasio je kako ni današnji čovjek ne smije dopustiti da život ide mimo njega. Istaknuo je primjer bračnoga para Rebić koji svoj život već 60 godina živi u ljubavi i slozi, ali i u zajedništvu u vjeri, te je dodao kako se vijest o njima zasigurno neće naći u novinama jer novine u današnje vrijeme ne podupiru lijepe vijesti, nego žutilo i crnu kroniku. „Učite, čitajte, istražujte, kako nam drugi ne bi prodavali maglu! Hvala Bogu da imamo primjer 60 godina žive kršćanske zajednice, ali njihova fotografija i priča, na žalost, neće osvanuti na naslovnicama naših novina jer ih svaki dan pune isprazne priče osoba s hrvatske estrade“, zaključio je.

Na samom kraju svečanog misnog slavlja, koje je u cijelosti bilo usmjereno na obnovu zavjeta, predvoditelj je paru u ime župne zajednice poželio da ih Bog poživi kako bi proslavili još pokoji jubilej. Nakon misnog slavlja, što ga je svojim pjevanjem uveličao župni zbor, upriličen je domjenak za sve nazočne vjernike, ujedno prigoda da se čestita slavljenicima.

Proslava blagdana sv. Eustahija

Kao i svake godine, i ove smo proslavili blagdan sv. Eustahija, zaštitnika lovaca, ispred istoimene crkvice na brdu Krbanu. Ova proslava, za razliku od prijašnjih, nije započela ispred župne crkve, nego su se vjernici okupili pred misu.

Sama crkva nalazi se na, možemo reći, savršenom položaju – na brdašcu s kojega se proteže prekrasan pogled na cijeli Trogir, Kaštelanski zaljev i Split.

Svečano misno slavlje i ove je godine predvodio don Dražen Balić, drvenički župnik, u koncelebraciji domaćeg župnika don Stipana Bodrožića.

Don Dražen je u svojoj propovijedi istaknuo neke detalje iz života sv. Eustahija, rimskog vojnika, koji je žrtvovao svoj život za vjeru i Isusa Krista. Naglasio je kako i mi, iako nam suvremeni svijet nudi mnoge izazove, moramo biti svjedoci svoje vjere koliko god nam se to ponekad činilo teško. Moramo biti svjedoci onoga u što vjerujemo, da nas ljudi na ulici, u školi i na poslu prepoznaju kao katolike, a ne da govorimo kako smo vjernici, a to svojim djelima ne pokazujemo. „Neka nam zagovor sv. Eustahija, neustrašivoga mladića, pomogne u ispunjavanju naše zadaće ovdje u ovom trenutku“, zaključio je u svojoj propovijedi.

Proslava blagdana Gospe od Anđela

Iz godine u godinu uvijek se jednaka atmosfera osjeća u našoj župi početkom osmoga mjeseca… Ono što posebno označava to doba, osim velikih vrućina, jest približavanje proslave glavnog župnog blagdana, proslave koja svjedoči o kršćanskoj vjeri i kulturi našega naroda. Mnogo vjernika okupilo se i ove godine na svečanoj misi i procesiji koje su se održale 2. kolovoza povodom blagdana naše nebeske zaštitnice Gospe od Anđela.

Proslava je započela procesijom ulicama župe s kipom Gospe od Anđela i barjacima trogirskih župa. Nakon procesije uslijedilo je svečano sveto misno slavlje koje je predvodio fra Ante Vučković, profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu. Ono što je fra Ante odabrao kao glavni pokretač svoje propovjedi jest dragocjenost ljudske slobode, koju je uživala i Gospa od Anđela, živeći u Kristu. Vjernike je upozorio na to da ako žele doći do slobode i mudrosti kršćanstva, moraju proći kroz robovanje ovom svijetu, koje je u ljudskom životu često (robovanje kocki, porocima, tuđem mišljenju i sl.). Osvrnuvši se na utemeljitelja franjevačkoga reda sv. Franju, naglasio je njegovu težnju za slobodom. Sv. Franjo je bio čovjek koji je tražio mjesto spokoja i mogućnosti za molitvu. On je put prema svetosti prešao prelazeći iz ropstva u slobodu uočivši da je ona neprocjeniva. “Početak posjedovanja početak je gubljenja slobode”, rekao je fra Ante Vučković. Pojam slobode stavio je u ljudski život rekavši da onaj koji otkrije slobodu tu istu slobodu prenosi drugima. Nasuprot njemu, onaj tko je iznutra zarobljen svugdje gdje dođe unosi nemir. Naglasio je da ljubiti istinu znači ljubiti Krista, koji je jedini put k stjecanju slobode. U tome se vidi i mudrost života sv. Franje. Temeljna činjenica koja leži u srcu samoga kršćanstva jest ta da sloboda dolazi iz izbora. Sloboda je moći htjeti birati Dobro jer onaj tko bira Zlo već je zarobljen. “Potrebno je doći do Krista, izvora s kojega se crpi dah slobode”, zaključio je fra Ante.

Euharistijsko je slavlje uveličano pjevanjem župnoga zbora, zbora mladih “Emaus” i dječjega zbora naše župe, koji su, svaki na svoj način, proslavili Boga i našu Nebesku Majku.

Na samome kraju svete mise vjernici su izmolili zavjetnu molitvu Gospi od Anđela, koja se moli u Porcijunkuli odakle je i potekao blagdan, te su otpjevali himnu. Don Stipan je zahvalio fra Anti i svim vjernicima koji su svojim velikim srcem učinili ovaj blagdan toliko svečanim i lijepim. Potom je predstavljen novi broj župnog lista “Mladi kršćanin”, koji prati događaje u našoj župi i zanimljivim tekstovima vjernike potiče na razmišljanje.

Vjernici su se za blagdan pripremali tijekom trodnevnice krunicom i svetim misama koje su predvodili svećenici okolnih župa.

Proslava blagdana sv. Marte

U srijedu, 29. srpnja, proslavili smo blagdan nebeske suzaštitnice sv. Marte. Ove godine bilo je iznimno svečano jer je koncelebriranu svetu misu na povijesnom mjestu, ispred crkvice sv. Marte,  predvodio vojni biskup i ordinarij msgr. Juraj Jezerinac.

Pred mnoštvom vjernika naše župe, ali i susjednih, s područja Trogira i Kaštela, msgr. Jezerinac izrazio je svoju zadivljenost lokalitetom na kojem su vladari stvarali jedinstvo naroda, čuvali vjeru, kulturu, jezik i pismo; mjestom gdje je knez Mutimir podigao crkvu u čast sv. Marte.

„Nijekanje Boga ima za posljedicu nijekanje morala u današnjem svijetu, u kojem je teško biti kršćaninom. Premda nam govore da je teško i da je kriza, iz krize se možemo izbaviti živeći evanđelje. Nijedno se društvo ne može zvati naprednim ako na djecu gleda kao na prijetnju, ako se žele ozakoniti istospolni brakovi umjesto da se razmišlja kako pomoći obitelji. Crkva danas ne treba reformatore, ona treba svece. Sveta Marta vjerovala je Isusu Kristu i za njom su krenule rijeke ljudi. Upravo zgoda o svetoj Marti u Evanđelju, koja je primila u svoj dom Isusa, govori i nama danas: važan je posao, ali važna je i Riječ Božja, jer se ne živi samo o kruhu. Bez obzira na to koji položaj obnašamo ili koju službu imamo, ovaj blagdan govori nam koliko je važno imati povjerenje u Boga. Mladi kršćani s velikom vjerom i povjerenjem u Gospodina mogu mijenjati svijet. Daj, Bože, da po zagovoru svete Marte ovaj narod živi! Ovdje se stvarala Hrvatska i ovdje se stvarala Europa!“ naglasio je u svojoj propovijedi msgr. Jezerinac.  U obraćanju vjernicima istaknuo je i važnost očuvanja ovog mjesta te trajne brige za nj poboljšanjem puta kojim se k crkvici dolazi te postavljanjem znakova koji bi posjetiteljima olakšali da je pronađu.

Ovako lijepu i svečanu proslavu svojom su pjesmom dodatno uljepšali članovi župnog te dječjeg zbora.

Pripovijest o križu

Svi ljudi koji su ikada živjeli, sakupili su se pred Božjim prijestoljem. Bili su mrzovoljni. Svi su se ž alili i počeli su mrmljati među sobom: –  Što to Bog misli tko je On uopće?

Jedna se skupina sastojala od Židova koji su pretrpjeli progon. Neki su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima: – Kako bi Bog mogao znati kroz što su to sve oni prošli, žalili su se.

Druga bijaše skupina robova – crnih muškaraca i žena sa žigovima na čelima. Veliko mnoštvo njih koji su trpjeli razne nepravde od onih koji su se nazivali »Božjim ljudima«: – Što bi Bog mogao znati o njihovim nevoljama?

Bilo je dugih redova izbjeglica istjeranih iz svojih zemalja, beskućnika koji nisu imali gdje glavu nasloniti. Bilo je i siromaha, koji nikada na ovoj zemlji nisu mogli sastaviti kraj s krajem. Bilo je tu bolesnih i onih koji su trpjeli na razne načine. Stotine skupina, svaka sa svojom pritužbom na Boga: – Što on može znati o tome što sve ljudi moraju pretrpjeti?

Iz svake skupine odabran je vođa i sastavljeno je povjerenstvo koje će iznijeti slučaj protiv samoga Svemogućeg. Umjesto da Bog sudi njima, oni su počeli suditi njemu. A odluka je bila da će Boga osuditi na život na zemlji kao ljudsko biće, bez ikakve zaštite koja bi štitila njegovo božanstvo. Odlučeno je i o nekim podrobnostima.

Neka bude rođen kao Židov. Neka bude rođen kao siromah. Neka se čak i dvoji u vjerodostojnost njegova rođenja. Dat će mu se da radi teške poslove i da osjeća oskudicu. Neka ga njegov narod odbaci. Za prijatelje će mu se dati samo oni koji su prezreni. Neka ga prijatelj izda. Neka bude lažno optužen, suđen pred pristranim sudom, osuđen od suca kukavice. Neka bude napušten od prijatelja i neka osjeti kako je to ostati potpuno sam. Neka bude mučen i tada neka umre od ruke neprijatelja.

Dok je svaka skupina obznanjivala svoju presudu, žamor potvrđivanja čuo se iz mnoštva. Kada je i posljednja završila, velika buka je postala gotovo zaglušujuća… A onda su se svi okrenuli prema prijestolju. Odjednom, nebesa su se ispunila pokajničkom tišinom. Jer, na mjestu gdje se nalazilo prijestolje, sada se mogao vidjeti – Križ

 

Čekam te vani

Vidim, odlaziš u crkvu.

Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti.

Nimalo ne marim za to hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju…  

Continue reading