Pripovijest o križu

Svi ljudi koji su ikada živjeli, sakupili su se pred Božjim prijestoljem. Bili su mrzovoljni. Svi su se ž alili i počeli su mrmljati među sobom: –  Što to Bog misli tko je On uopće?

Jedna se skupina sastojala od Židova koji su pretrpjeli progon. Neki su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima: – Kako bi Bog mogao znati kroz što su to sve oni prošli, žalili su se.

Druga bijaše skupina robova – crnih muškaraca i žena sa žigovima na čelima. Veliko mnoštvo njih koji su trpjeli razne nepravde od onih koji su se nazivali »Božjim ljudima«: – Što bi Bog mogao znati o njihovim nevoljama?

Bilo je dugih redova izbjeglica istjeranih iz svojih zemalja, beskućnika koji nisu imali gdje glavu nasloniti. Bilo je i siromaha, koji nikada na ovoj zemlji nisu mogli sastaviti kraj s krajem. Bilo je tu bolesnih i onih koji su trpjeli na razne načine. Stotine skupina, svaka sa svojom pritužbom na Boga: – Što on može znati o tome što sve ljudi moraju pretrpjeti?

Iz svake skupine odabran je vođa i sastavljeno je povjerenstvo koje će iznijeti slučaj protiv samoga Svemogućeg. Umjesto da Bog sudi njima, oni su počeli suditi njemu. A odluka je bila da će Boga osuditi na život na zemlji kao ljudsko biće, bez ikakve zaštite koja bi štitila njegovo božanstvo. Odlučeno je i o nekim podrobnostima.

Neka bude rođen kao Židov. Neka bude rođen kao siromah. Neka se čak i dvoji u vjerodostojnost njegova rođenja. Dat će mu se da radi teške poslove i da osjeća oskudicu. Neka ga njegov narod odbaci. Za prijatelje će mu se dati samo oni koji su prezreni. Neka ga prijatelj izda. Neka bude lažno optužen, suđen pred pristranim sudom, osuđen od suca kukavice. Neka bude napušten od prijatelja i neka osjeti kako je to ostati potpuno sam. Neka bude mučen i tada neka umre od ruke neprijatelja.

Dok je svaka skupina obznanjivala svoju presudu, žamor potvrđivanja čuo se iz mnoštva. Kada je i posljednja završila, velika buka je postala gotovo zaglušujuća… A onda su se svi okrenuli prema prijestolju. Odjednom, nebesa su se ispunila pokajničkom tišinom. Jer, na mjestu gdje se nalazilo prijestolje, sada se mogao vidjeti – Križ

 

Čekam te vani

Vidim, odlaziš u crkvu.

Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti.

Nimalo ne marim za to hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju…  

Continue reading

Izlet u Tihaljinu

Na blagdan Sv. Ilije, 20. srpnja, župni zbor se uputio na gostovanje u Tihaljinu, malo hercegovačko selo u općini Grude, kako bi svojim nastupom uveličao slavlje župnog zaštitnika kojeg žitelji Tihaljine iznimno štuju.

Continue reading

Posjet župi Bagalovići uoči Gospe Karmelske

15.srpnja 2006. godine župni i dječji zbor krenuli su prema župi Bagalovići. Kao što znamo, nije to bio prvi posjet ovoj župi, a nadamo se ni posljednji. Zbor i ministranti tog su poslijepodneva krenuli put juga. U autobusu je ovoga puta bilo nešto veselije, a kako bi drukčije i moglo biti uz razigranu i veselu djecu.  

Continue reading

Proslava blagdana Sv. Marte

U subotu, 29. srpnja, na povijesnom lokalitetu Bijaći proslavljen je blagdan Sv. Marte, drugog najvećeg blagdana u našoj župi. Povodom proslave blagdana, na lokalitetu sjedišta hrvatskih knezova i prvog spomena Hrvata, pripremljen je prigodni kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili gosti iz župe Bagalovići, kulturno-umjetničko društvo „Bagalovići”, klapa „Rašpe” iz Trogira te župni zbor Gospe od Anđela.

Continue reading