Dame i gospodo, pučani Župe Gospe od Anđela, poštovani gosti !

“Ovim pismom javljamo Ti da ćemo Te na idućem konzistoriju, koji će se održati 26. studenoga, primiti u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve, u znak naše posebne blagonaklonosti prema Tebi te zbog Tvojih zasluga prema Crkvi uresit Te ovim visokim odličjem”

Tako je dame i gospodo, pučani Župe Gospe od Anđela te uzvanici i poštovani gosti, Ivan Pavao II. pisao 27. listopada 1994. tadašnjem nadbiskupu, a danas uzoritom kardinalu Vinku Puljiću.

Čast mi je i zadovoljstvo da u našoj župi Gospe od Anđela mogu pozdraviti uzoritog kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa sarajevskog na ovaj posebno svečan dan te mu se zahvaliti, u ime svih nas, što je našao vremena pohoditi nas i uveličati ovaj veliki blagdan naše Župe.

Na poseban način htio bih istaknuti primjer hrabrost koji dajete pred cijelim svijetom. Za vrijeme strašne oluje koja je poremetila život tolikih ljudi i tolikih naselja u Bosni i Hercegovini, Vi ste ostali na svom mjestu, slijedeći primjer Krista Dobrog Pastira koji je dao svoj život za svoje ovce.

Sa svojim ste narodom podijelili patnje i nade, nestašicu i opasnosti, pomažući na sve načine one koji su ožalošćeni, ne samo zbog duhovnih problema, nego zbog i nedostatka hrane i lijekova, vlastitog doma, zaposlenja, slobode. U sadašnjem stanju opustošenosti, pružate junačko svjedočanstvo nade u Božje kraljevstvo. Ne štedite se u davanju samih sebe svjesni da Gospodin čini da vaša služba donese plodove pravde, ljubavi i mira .”

Tebe, ljubljeni brate, Vinko Puljiću, nadbiskupe izmučenog grada Sarajeva, želim uvjeriti u svoju osobnu blizinu, u misli i molitve proživljavajući s dubokom boli pokolje koji su pogodili tvoj voljeni grad. Kad sam 6.siječnja 1991. na Tebe polagao ruke da Te posvetim za pastira Crkve sarajevske, nisam ni slutio da će Tvoj križ ubrzo postati tako težak i Tvoj kalež tako gorak. Moja misao često ide k Tebi i Tvojemu gradu, jučer simbolu uzorna sklada među različitim kulturama i religijama, a danas po bratoubilačkom ratu i uništenju najsvetijih vrednota ljudske osobe. Tadašnji Nadbiskup Puljić je Svetog Oca pismom nekoliko puta izvjestio o opasnosti istrebljenja katolika s područja Vrhbosanske nadbiskupije . Sveti Otac Ivan Pavao II. dizao je tad svoj glas uz sav hvale vrijedan napor Svete Stolice i vatikanske diplomacije da se pomogne Bosni i Hercegovini i njezinim narodima te bosansko-hercegovačkoj Crkvi, žrtvama besmislenog rata i teških nasilja i neljudskog stradanja.

I naši su župljani, uzoriti kardinale Puljiću, tih dana zajedno sa svećenicima skrbili za oko 12.000 prognanika i izbjeglica, tako da smo, ujedinjeni u svjetovnim i crkvenim udrugama poput Caritasa, dnevno donirali i do 12 tona hrane, lijekova, a Hrvatska je Vlada tih teških dana otvorila vrata hotela i odmarališta. Ništa nije moglo ublažiti patnje ljudi koji su sa vrećicama dolazili napustivši svoje najmilije, zapaljene domove, polja, razrušene crkve. Pod paskom našeg župnika don Stipana Bodrožića i zalaganjem župljana Gospe od Anđela, obnovismo ovaj hram Božji, a sve su nam nade uprte u gradsku i županijsku vlast, uz čiju bi pomoć i okončanje dokumentacije niknuo naš novi pastoralni centar na nasipu Brigi!

Vi ste, uzoriti kardinale Puljiću, u svojoj uskršnjoj poruci pod naslovom – ‘Ne plašite se ni sadašnjosti ni budućnosti’, htjeli ohrabriti ljude u vjeri i onom pouzdanju. Citiram: ” Pa mi smo, kao Crkva, proživljavali puno teških i mučnih vremena, ali nismo nikada izgubili nadu i pouzdanje u Boga”. Vaša poruka svim vjernicima, bez obzira kakve će političke igre biti i kako će velike sile krojiti kapu u Bosni i Hercegovini, jer Bosna i Hercegovina nikada nije sama pravila državu, uvijek su je drugi pravili, tako da to ne treba čuditi ni danas. Unatoč svim tim stvarima mi trebamo ovdje živjeti, ovo je naša gruda, ovo je naš rodni kraj i zavičaj i ne može je nitko više vojeti nego mi sami. Zato hrabrim, ne treba se bojati niti sadašnjosti niti budućnosti.”

S Biskupskom konferencijom zalažete se da se sačuva multietičnost na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, kako bi svaki građanin u svom vjerskom identitetu, nacionalnom i kulturnom, imao jedan mehanizam zaštite, jedan mehanizam sigurnosti koji je jako važan za zajednički opstanak u multietničkoj državi.

Reagirali ste i na Mirovni sporazum, koji nije rješio multietničko pitanje, nego je podijelio državu na dva entiteta. Smatramo da Bosna i Hercegovina ne smije ignorirati našu stvarnost, odnosno oni koji odlučuju o Bosni i Hercegovini, ne smiju ignorirati da smo mi tu kod kuće, mi nismo došljaci.

Katolička crkva je preživjela mnogo država pa će preživjeti i ovakve. Ona ne ovisi o nekim političkim odlukama, već je u pitanju narod, a mi smo ukazali da su mnoga rješenja učinili koja su se odrazila, da mi sad nemamo pola vjernika od broja prije rata te da oni, koji su tu, nemaju osjećaj sigurnosti za opstanak.  Mi samo govorimo glas naroda koji ozbiljno doživljava svoju nesigurnost.

Jednom ste prilikom političarima poručili: “Vi ćete četiri godine svog mandata odraditi i otići, a ja ostajem s narodom da slušam njihove jade.” To je zapravo najveći problem. Oni u svoje četiri godine idu putem, kako bih rekao, snalaženja, i prođu i odoše, a onda dođu drugi i nastave drugim putem, dok mi vjerski čelnici ostajemo s narodom trajno. Meni je zapravo teško govoriti o njima, jer oni rade svoj posao, a je li on ispravan – to neka povijest dokaže.

Uzoriti kardinale Puljiću 8. ste rujna 1945. u Priječanima kod Banjaluke, rođenjem obradovali oca Ivana i majku Kaju r. Pletikosa, potom ste vrlo mlad, jedini od kardinala bez bijelog vlasa, uspinjući se ka Svetom Ocu izazvali sveopći pljesak prisutnih, počasni ste predsjednik međureligijske mirotvorne organizacije World Conference on Religion and Peace, a kad Vam je Grand Valley State University iz Sjedinjenih Američkih Država dodijelio naslov “Doctor of Humane Letters, Honorius Causa”, onda je to sa pravom opravdalo kardinalovim “strpljivim i vjerskim služenjem njegovu narodu te promicanjem mira i suradnje u njegovoj zemlji izmučenoj ratom .”

Po Mariji, u Vjeri, Nadi i Ljubavi, uzoriti kardinale Vinko Puljiću, zavijek ćete ostati u srcima župljana Gospe od Anđela na Travarici u Trogiru. Na svemu Vam iskreno Hvala, Uzoriti Kardinale!

dr. Mladen Pavić