Pobožnost je predanje Bogu u osobnoj ili zajedničkoj molitvi. Kada vjernik vrši neku u nizu liturgijskih ili pučkih pobožnosti, među kojima i ova korizmena, tada nastoji umnožiti svoju ljubav prema Bogu, a i osnažiti svoju ljubav prema bližnjemu. To su bila i naša nastojanja, kada smo u petak, uoči Cvjetnice, pošli na Križni put «Od Gospe do Gospe». 
Tradicionalna pobožnost Križnoga puta grada Trogira, od crkve Gospe od Anđela na Travarici do crkve Gospe od Demunta iznad grada, provodi se svaki put na drugi način, i, iz godine u godinu okuplja sve veći broj vjernika. Imajući u vidu stopu registrirane nezaposlenosti kako u Hrvatskoj, tako i u Trogiru, ovogodišnji križni put pisan je s nakanom molitve za nezaposlene osobe. Tekst križnoga puta potpisuje Sandra Vudrić, naša župljanka, članica Zajednice mladih i urednica župnoga lista Mladi kršćanin.
Tijekom četrnaest postaja križ su nosili i molitve čitali mladi i nezaposleni župljani trogirskih župa. Misno slavlje u crkvi Gospe od Demunta predvodio je umirovljeni predstojnik Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. don Josip Čorić uz asistenciju našeg župnika don Stipana Bodrožića, župnika čiovske župe sv. Jakova fra Ive Sadrića i župnika Drvenika don Dražena Balića. U svojoj propovijedi predvoditelj misnoga slavlja osvrnuo se, među ostalim, na povijest kršćanstva te pri tom istaknuo:»Svaki europski narod koji je primio krštenje je opstao. Hrvatski narod je još tu, ali to ne ovisi samo o Bogu, nego i o ljudima. Naš narod se nalazi u najgoroj moralnoj krizi do sada. Stoga smo pozvani stati pred svoju savjest i za pojedine odluke vladajućih koje se tiču cijeloga naroda reći: Dosta! Jao narodu, kad u njemu nema onih koji su spremni za istinu poginuti! Teška su vremena, ali radujte se i smiješite se jer Bog je s nama! A ako je Bog s nama, tko će protiv nas?» Predvoditelj je naglasio potrebu ljudske i kršćanske potpore svećenicima: »Molite za nas polovicu vremena, koliko nas ogovarate. Jer se u posljednje vrijeme na temelju pojedinačnih slučajeva, svi svećenici osuđuju.»
U razmatranjima i molitvama, a posebno u završnoj molitvi ovogodišnjega križnoga puta posvećenog nezaposlenim osobama iznesena je velika bol zbog nesigurne budućnosti koja pritišće srce mnogima:«Svakog dana slušamo o novim nezaposlenima koji, kao nabujale rijeke, preplavljuju ulice u želji da netko čuje i njihov glas. Svjesni smo da se naša domovina nalazi u teškom razdoblju, ali želimo ostvariti svoja osnovna prava: prava na rad, prava na plaću, prava na brigu za svoje obitelji. Toliki zaposleni u našoj blizini rade, a ne primaju plaće, sve više tvrtki je u dugovima i propadaju, a sve greške u njihovom lošem poslovanju na prvom mjestu snose radnici. Čini nam se, Učitelju, kao da nikog u ovoj zemlji više nije briga za malog čovjeka, kao da nikog ne zanima kako će on preživjeti.»
To je ono što nam se, nažalost, često čini, ali, nasreću, samo čini. Stoga autorica teksta zahvaljuje Isusu koji je cijelim svojim životom, svojom Mukom i smrću na križu pokazao da se vrijedi žrtvovati za malog čovjeka. Ona vjeruje « kad nas sva nada napusti i kad nam snage oslabe, da će u naš život ući ljudi koji će nam pružiti ruku pomoći i utjehe». Uz to, svesrdno moli Isusa da bude svjetlo koje će nam svijetliti kad je tama najveća!»
Budući se Križni put grada Trogira odvija na području naše župe, sudionicima pobožnosti je u ime domaćina zahvalio župnik don Stpan Bodrožić: i to prvenstveno, prof.dr.don Josipu Čoriću na predvođenju križnoga puta i svete mise, zatim kolegama svećenicima na ispomoći, autorici ovogodišnjega križnoga puta na tekstu i vjernicima na odazivu.
Josipa Zeko