Nakon višemjesečnih iščekivanja (gotovo godinu dana od najave putovanja), konačno je osvanuo i taj dan: 12. listopada 2003. godine – početak hodočašća u Rim. Trebalo je još samo dočekati 18.30h i putovanje je moglo početi.
37 hodočasnika (neobično malo s obzirom na veličinu župe Gospe od Anđela – Trogir + “filijala” Plano) predvodio je župnik don Stipe Bodrožić uz don Draženovu pomoć. Krenuli smo autobusom do Splita pa trajektom za Anconu. Tu su već počela prva upoznavanja, razgovori s potpunim strancima, možda i neka nova prijateljstva.

PONEDJELJAK

Nastavljamo naše putovanje do Assisija, grada sv. Franje, gdje smo posjetili baziliku povećenu tom svecu koji je utemeljio franjevački red (Ordo fratrum minorum) još davne 1209. godine.
Nakon kratkog razgledavanja Asiza i prve “invazije” na suvenire krenuli smo u taj dugo očekivani Rim. Ispred naše prve postaje, Bazilike sv. Pavla izvan zidina, dočekao nas je naš nekadašnji kapelan don Jenko Bulić, koji nam je bio vodič kroz Rim.
Smješteni smo u Dom Ivana Merza (poznatiji kao Domus Croata) gdje nas je dočekala domaća atmosfera i, što je još važnije, domaća hrana.

UTORAK

Započeli smo naše cjelodnevno razgledavanje u Bazilici sv. Ivana na Lateranu, velikoj petorobrodnoj bazilici u kojoj se čuvaju glave sv. Petra i Pavla. U zgradi na drugoj strani Trga su Svete stube – iste one kojima se prema predaji Isus popeo k Pilatu, a iako se po stubama ide isključivo klečeći, to nije spriječilo pojedince iz naše grupe da krenu hodom.
Razgledali smo i Baziliku sv. Marije Velike koju je prema predaji dao sagraditi papa točno na mjestu gdje je usred ljeta pao snijeg, kao i crkvu sv. Petra u okovima gdje je Michelangelov Mojsije, Koloseum i Forum romanum na kojem se u antičko doba odvijao društveni život grada. U blizini je i Mamertinska tamnica u kojoj je bio zatočen sv. Petar te crkva sv. Marije (Ara coeli) u kojoj smo najviše pažnje pridali kipu djeteta Isusa (Bambino Gesu). Tu smo se pomolili na grobu posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače.
Poslijepodne su se javili prvi znakovi umora kod starijih hodočasnika pa su odmah uslijedila i prva prigovaranja (mora se priznati da nije lako biti vođa puta jer su svi prigovori išli direktno “pastiru” – don Stipi). S laganim umorom je popraćeno razgledavanje Isusove crkve (Al Gesu) i prostorija u kojima je boravio sv. Ignacije Loyolski. Zbog toga je razgledavanje prekinuto na Piazzi Venezia ispred Oltara domovine, ali onda su najumorniji odjednom postali odmorni. Naime, dok smo čekali našeg vozača Krešu (Bog ga blagoslovio!), umorni su odmah krenuli u šetnju iako su imali gdje sjesti i u miru čekati prijevoz. Čudni su putevi Gospodnji!

SRIJEDA

Na raspored je došao i Vatikan te generalna audijencija kod Svetog Oca. Bili smo dio prekrasne atmosfere u kojoj su sudjelovali hodočasnici iz cijelog svijeta. Najljepši trenutak je bio kada je Papa Ivan Pavao II. na hrvatskom jeziku pozdravio hodočasnike župe Gospe od Anđela iz Trogira. U tom trenutku su proradili osjećaji, nekima se u oku pojavila i poneka suza. Činjenica da se to dogodilo samo dan prije nego je Sveti Otac slavio 25 godina svog pontifikata učinilo je taj trenutak još značajnijim i ljepšim.
Nakon audijencije obišli smo Vatikanske muzeje (Sikstinska kapela) te Baziliku sv. Petra. Unutrašnjost bazilike je veličanstvena: bogato je ukrašena, tu su brojne kapele (jedna od njih je i kapela Pieta – Michelangelovo djelo koje prikazuje mrtvog Krista u Majčinom naručju) te prekrasna kupola na koju se zbog nedostatka vremena nismo uspjeli popeti (čast iznimci don Draženu). Ispod bazilike su Vatikanske kripte u kojima je zbirka starokršćankih sarkofaga te brojne papinske grobnice (uključujući i grob sv. Petra). Na kraju smo, prošavši pored Anđeoske tvrđave (zatvora), posjetili hrvatski zavod i crkvu sv. Jeronima gdje smo prisustvovali sv. misi koju je predvodio don Alojzije Čondić.

ČETVRTAK

Posljednji dan u Rimu bio je rezerviran za posjet Katakombama u kojima je pokopano više od pola milijuna prvih kršćanskih mučenika, od toga više od 150 000 djece. Tu je održana sv. misa koju je ovog puta predvodio don Jenko. Posjetili smo i malu crkvicu Domine, Quo Vadis? koja je dobila ime po riječima koje je sv. Petar rekao Isusu susrevši ga nakon bijega iz Mamertinske tamnice. U njoj je velika freska sv. Petra na križu naopako okrenutom te kamena ploča s utisnutim njegovim stopalima.
Poslijepodne smo razgledavali rimske trgove: Piazza del Popolo s crkvom sv. Marije del Popolo te Španjolski trg, omiljeno okupljalište mladih. Sa Španjolskog trga se šire ulice prepune butika. Preporuka nekim budućim hodočasnicima: ne zalaziti u ulicu Via dei Condotti u kojoj se nalaze dućani “s potpisom” pa ćete svaki komad odjeće JAKO SKUPO platiti. Zatim smo krenuli prema Fontani di Trevi, vjerojatno najpoznatijoj među brojnim rimskim fontanama jer je to upravo ona u koju se baca novčić, čime je zajamčen povratak u Vječni grad. Još smo posjetili crkvu sv. Ignacija Lojolskog (u kojoj je grob našeg isusovca Bartola Kašića), crkvu sv. Marije iznad Minerve te Panteon (hram svih bogova – a sada crkva Svih svetih). Zanimljiva je kupola s otvorom što znači da i u 21. stoljeću kiša pada u unutrašnjost Panteona.
Kraj našeg boravka u Rimu označen je posjetom Piazzi Navona koju krase crkva sv. Janje te Fontana rijeka.

PETAK

I našem boravku je došao kraj! Trebalo je krenuti, a nama se baš i nije išlo (barem nekima od nas!). Na putu do Ancone posjetili smo Loreto, najveće marijansko svetište u Italiji, a zastali smo i pred Anconom. Pitate se zašto? Recimo to ovako: ono što je muškarcima nogomet, to je ženama shopping – najvažnija sporedna stvar na svijetu! Ili je ipak najvažnija?!
Na trajektu smo podijelili zadnje dojmove i komentare, otišli na spavanje i probudili se, pogađate, u Splitu. Jesmo li nešto zaboravili? Pa naravno – razmijeniti brojeve mobitela! Sad kad je i to obavljeno, možemo otići kućama i pokušati dočarati sve ono što smo vidjeli onima koji nisu bili s nama.
Puno je zanimljivih i šaljivih detalja koji su obilježili tih 6 zajedničkih dana, ali to ćemo ipak zadržati za sebe! Bilo nam je prekrasno! Svi vi koji niste bili tamo ne znate što se propustili, pa zato nastojte što prije posjetiti Vječni grad Rim i Vatikan. Nećete požaliti!

Sandra Vudrić